Vasić: Ako svaka budala može da uđe u politiku, to ne znači da je politika jednostavna

216
Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija

Piše: Rajko Vasić

U govornom jeziku, uvriježena je sintagma – vodi politiku.

Nu.

U poplavi i najezdi stranih plaćenika i poštenih izdajnika, moralo bi da se razmisli o uvođenju drugih sintagmi. Nosi politiku. Dobio politku. Pozajmio politiku.

Analizirajući vlast, teško je zaključiti da je politika ozbiljan i odgovoran posao. Da je moraš imati i voditi, da bi bio na vlasti. Jer vlast mora da čini i ono što ne želi. Da počne neki program pa zastane. Da ga promijeni. Da odustane. Da sačeka konstelaciju. Da uvaži sve faktore, i vanjske i unutrašnje.

Zato se po opoziciji, u današnjem dobu, to lako može zaključiti. Opozicija u Republici Srpskoj, već četiri mandata, četiri kompletne fakultetske studije, to prezentira javnosti. A da sama nije odmakla od prvog semestra.

Samo su dva uzroka tome. Dva međusobno isprepletena i nerazdvojiva uzroka:

  1. Politika iz druge ruke – dobijena, nečija, već korištena, šablonizovana, nepolitička politika. Koja ne može da da rezultate.
  2. Analfabetizam – glup za politiku. Kao balerina za sumo rvanje.

Stoga se, ovdje, dnevno lansiraju objašnjenja koja, u krmećem jelovniku, nisu ni splačine.

Pomoću njih se nastoji mobilisati birače i javnost, pridobiti članove i glasače, podići snagu i rejting stranke… i pobijediti na izborima.

Kriminal i korupcija

Svi u vlasti su kriminalci i korupnalci. To decenijama lansira Zapad. Jer Zapad ne zna ovdašnji odnos ljudi prema vlasti.

A na Zapadu tih jedan posto megagigamilijardera su pošteni dok su svi ostali korumpirani i kriminalizovani. Potpuno obrnuto od nas.

Sve određuje jedan čovjek

Opozicija misli da pored predsjednika nečega, treba da odlučuje još hiljadu drugih. I sva opozicija.

Odlučuje onaj ko je dobio najviše glasova. Ako hoćeš da odlučuju drugi a ne jedan čovjek, idi u Ameriku i bidni Bajden.

Podgrijavaju atmosferu

Dodik i Bakir se dogovore pred izbore. Pa, kao, Bakir uzima šume a Dodik, kao, ne da šume.

Kad je tako lako, kad treba mala vatra, ni da zagori, zašto opozicija ne podgrije pa pobijedi? A kad pobijedi, slaže. Kao što optužuju vlast.

Bakir radi to što radi zato što većina muslimanskog življa mrzi Srbe. Ne zato što je Bakir takav.

Dodik radi to što radi, zato što većina Srba nije u rovovima bila za BiH, čak ni za Dejton. A pogotovu za unitarističku saraj BiH.

Čović radi to što radi zato što većina Hrvata ne može da gleda muslimane, ni svakodkevne, ni Bakira. Ne radi to što je on neki nacionalist ili najspodobniji.

Vlast stalno zadužuje Republiku Srpsku

To opoziciji, takođe, sugerišu stranci. Koji, ovdje, i svuda, forsiraju zaduživanje.

Neobjašnjivo je da Jelendža Ekonomistiknja ne razumije dugovno funkcionisanje današnjeg svijeta.

Zaduživanje, kao politička tema, znak je mentalnog poremećaja.

Svako danas ima dugove. Stanovi koje vidimo i auta koja se voze, na dugovima su.


Svrha takvog vođenja politike, nosanja politike, jeste rijalitistička banalizacija politike. U koju, onda, može da uđe svako. I iz koje, potom, može da bude izabran svako. Ko neće imati nikakve političke, nacionalne, ekonomske i pravne kvalifikative. Kojima Zapad može da upravlja kako hoće.