Vasić: Izbori u Republici Srpskoj – ćorkani dolaze

510
Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija

Piše: Rajko Vasić

Izbori za gradonačelnika Banjaluke, čak i kad se eliminišu uloge tajnih službi, nevidljivi nedopušteni mehanizmi i stagnacija SNSD-a, veliki su poraz demokratije.

Demokratija nije cirkus, zajebancija i analfabetizam.

Demokratija je, u svom predstavničkom obliku, piramidalna ekstrakcija koja na svakoj novoj stepenici zahtijeva veću odgovornost i veću sposobnost.

Samo je kod Srba, i kod drugih nezrelih naroda, kojima Zapad donosi slobodu i demokratiju, a niko ne zna odakle, obrnuto.

Izbori u Banjaluci su to potvrdili.

Što se više penješ, potrebna ti je sve manja referenca, sve tanja sposobnost i sve veći analfabetizam.

Sada se, u Banjaluci, podmeće da svaka kritika rezultata Izbora znači da ne valja narod, da treba promijeniti narod.

Oni koji su glasali za Anarhističnog Analfabetu (AA), nisu narod. To su njegovi birači.

Nisu čak ni potpuno njegovi, već su svačiji i ničiji, protivni i slučajni. Veoma malo ih je članova PDP-a, što je za predstavničku demokratiju i politički mozaik, najpogubnije.

Ti slojevi birača AA, pisao sam o tome, ne shvataju da je Grad komplikovaniji od njihove dojučerašnje legaje, da je upravljanje Gradom Banjaluka složenije, teže i odgovornije nego vođenje Vlade Republike Srpske, da su izbori za tako konkretne funkcije, veoma odgovorni.

Nije isto glasati za nekoga u Evropskom parlamentu u Strazburu i za gradonačelnika Banjaluke.

Ne možete glasati za gradonačelnika Banjaluke neodgovornije nego za člana crkvenog odbora u nekom selu.

Vidiš da može.

Institucija gradonačelnika i načelnika opštine, koji se bira na direktnim izborima, nametnuta je od strane stranaca-usranaca. Zajedno sa niskim cenzusom.

Tako smo dobili dva odvojena kolosijeka istih Izbora. I još usitnjavanje aktera u odborničkim klupama.

I čitav niz komplikacija. Da, na primjer, odbornici mogu da izglasaju odlazak na referendum za opoziv načelnika iako ga oni nisu birali.

Komunistički sistem, koji je imao skupštinu opštine, predsjednika opštine i izvršni odbor, sa svojim predsjednikom, kao vladom, zato se i zove izvršni, logično je funkcionisao. Jer su u izvršnom odboru bili oni koji znaju posao.

Ovaj sistem vlasti skrojen je da razjeda vlast u opštini i gradu, da je slabi i da je pretvara u cirkus.

Slabljenje lokalne vlasti, slabljenje je i države.

Taj cirkus je doživio svoju kulminaciju u Banjaluci.

Igor Radojičić, koji je bio potpuno usredsređen i posvećen poslu gradonačelnika, Gradu i području opštine, koji se nije bavio maglom i svjetskim temama, koji je okupio i stručne i mlade ljude, koji je promijenio mnogo onoga što je u gradu bilo nekoliko decenija, u šta niko nije imao hrabrosti da uđe, izgubio je od anarhističnog ciurkusanta, od analfabete, od onog koji nije stručan za bilo šta.

Ona lažna odbornica barem umije da pimpla loptu.

Banjalučki birači su, dakle, iskoristili svoju građansku dužnost.

I jebali nam mater.

Dobro. Biće velikih problema. Trpiće svi. I birači AA, i oni drugi, i oni koji nisu izašli na izbore.

Nu.

Najveći problem je što je ustanovljena praksa u politici da svaki ćorkan može da pleše svoje gluvo glamočko. Ne mora ni ćupriju da ima.

Samo je pitanje vremena kada će se za predsjednika Republike Srpske kandidovati takva jedna cirkusna budala.

I pobijediti.