Piše: Rajko Vasić
To mora da je neko politički teškoe umobolenije.
Jasno je da Sarajevski politički krug (SPK) gubi dugi rat protiv Republike Srpske. Nema američkog ambasadora, nema visokog predstavnika. To su dovoljni znakovi na ratištu.
Da se ne pominje promijenjen odnos snaga u geopolitici, odnos prioriteta i namjera, prije svega, da se ne analizira plivajući kurs dezorijentisane EU…
U takvoj situaciji, koja nije od juče, SPK je počeo borbu, na širokom horizontu, protiv Hrvata u Federaciji, koje od Dejtona drži u statusu sluga. Ne samo kroz korištenje pojma Hrvati za izbor svog drugog člana Predsjedništva BiH.
Taj front uključuje i Hrvatsku. Koja je bila „agresor“ na BiH, je l’ tako. Hrvatska se, sada zavratila. U Saboru je donijeta Deklaracija o poloažju Hrvata u Federaciji BiH i BiH. Ne pominje se predlagani treći entitet, ali se pominje hrvatska izborna jedinica.
I sama Deklaracija je znak sa ratišta na kome Sarajevo, sarajmuslimani, SPK, gubi rat protiv Republike Srpske. Da Republika Srpska gubi rat protiv političkih muslimana, Zagreb ne bi mrdnuo ni malim prstom.
SPK ne shvata da je taj drugi front mnogo opasniji od fronta protiv Srpske. Najprije, on će „ujediniti“ Srbe i Hrvate u BiH. Čovićeve izjave, nekidan, u Mostaru, očigledne su.
Front protiv Hrvata i Hrvatske izazvaće pažnju EU. Lako je torturisati Srbe i Srpsku, kad znaš da Brisel neće da reaguje. A bogami ni Beograd. Hrvatska je članica EU. I može da koristi taj mehanizam, kakvagod je ta nesrećna EU.
Odsustvo nacionalnog i državnog kod sarajmuslimana počinje da se objelodanjuje i ogoljuje. I teško će ih koštati.
Nije moguće, više, zavaravati se ratom, lažnim uspjesima u ratu, statusom žrtve… Potrebno je voditi politiku. Koju nikad nisu imali.
