Vasić: Kome bi pogodovala igračka opoziv gradonačelnika

377
Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija

Piše: Rajko Vasić

Direktan izbor načelnika opštine, gradonačelnika, jedna je od šarenih laža demokratije.

U Banjaluci, na primjer, samo prigradskim budalašima zvuči da je zanimljivo trošiti pola miliona dnevno, iz budžeta. A radi se o tome da je to krvav posao, teži i komplikovaniji od vođenja Vlade Republike Srpske. Zato je opasno pustiti budale u kupus.

Direktan izbor gradonačelnika ima svrhe tamo gdje se iza demokratije krije krupni kapital i gdje nema stranaka. Njujork, Pariz, London… ali Bijeljina, Banjaluka, Berkovići… tu treba nešto da se radi.

Mnogi taj nelogični direktni izbor ne vide kao problem, dok se nisu dogodile Banjaluka i Bijeljina. U kojima su, kao i u mnogim drugim sredinama, došli nekompetentni i bezreferentni.

A još kada se uzme cijela procedura, onda se mora uočiti da je to potpuna improvizacija i krečenje demokratije jogurtom.

Ta procedura, obuhvata:

  1. Direktan izbor gradonačelnika;
  2. Odluku Skupštine o opozivu;
  3. Polureferendum o opozivu;
  4. Ponovni izbori za gradonačelnika, u slučaju izglasanog opoziva.

Dakle:

  • Odluku o opozivu donose oni koji nisu birali gradonačelnika.
  • Opoziv može da izglasa mnogo manje birača nego što ih je izglasalo gradonačelnika.
  • Gradonačelnik ne može da vodi kampanju protiv svog opoziva.
  • Birači vještački odlučuju. Da li su protiv. To nije demokratski proces jer nema mogućnosti da se odluči za, kao na nekom klasičnom referendumskom pitanju.
  • Ako opoziv uspije, gradonačelnik je prno u čabar, što i nije neka šteta. Ali. To znači da su prethodni izbori poništeni. To može da se dogodi i samo pola godine poslije izbora. Ne može samo u godini izbora. Ali, uglavnom se događa bez ikakve valorizacije mandata.
  • U slučaju aktuelnih gradonačelnika, oni, na eventualnom opozivu, ne mogu ponovo izvesti sve one koji su protiv, jer nema onog protiv kojeg su bili. A opozivari moraju izvesti sve one koji su bili za, da sada budu protiv. Ovim drugima je posao lakši. Jer, imaju stranke i neke organizacije dok su oni koji su izabrani na platformi protiv, bez toga. Jeste lakši, ali nije lak. Obzirom da su to izdvojeni birački procesi, teško je provesti motivaciju. U dva nastavka. U slučaju opoziva, idu novi izbori. U kojima se opet aktiviraju protivaši. Oni su, sad, u povoljnijoj poziciji, jer zaaše moraju dva puta da aktiviraju.
  • Kad se sve sabere, najelegantnije i najproduktivnije bi bio izbor gradonačelnika iz odborničkih redova. Lako biraš, lako smijeniš. Ne zajebavaš birače željne demokratije.

Što se tiče Banjaluke, opoziv Malog Majmunčeta nije optimalno ni potrebno rješenje.

Opoziv bi u ovoj godini vjerovatno uspio. Sljedeća je izborna pa ga nije dobro tamo prebacivati.

Mnogo je bolje pustiti ga u analfabetsku anarhiju, da cijela banjalučka javnost vidi sve na dlanu i da to, dajbože, bude nauk za ubuduće, i drugima, da se ne zajebavaju sami sa sobom.

I, mnogo važnije, ostanak Balonačelnika u Banjaluci potpuno će uništiti PDP. Što je, znajući kakav je to poturički i izdajnički bulumentarijum, ogromna dobit za Republiku Srpsku.

Analfabetski Anarhist će, tako, uništiti i svoje mogućnosti bilo kakvog novog pohoda na političkoj sceni. Umjesto da je ostao poslanik, školovao se i išao normalnom putanjom.

Budala.