Piše: Rajko Vasić
Izdajnička opozicija nije dio političke borbe niti političke scene. To je masovna štetočinska najezda na političku scenu. Isto kao i krompirova zlatica, koja, najezdom na lišće, uništava plod, višestruko vredniji.
Izdajnička opoziciona najezda je „Malo Ćorkansko pozorište“ sa pogubnim posljedicama po najveću vrijednost – naciju i državu.
Djelovanje izdajničke opozicije nije politika. To je destrukcija. Anarhija. Devalorizacija.
Pripadnici izdajničke opozicije imaju ugrađene nedostatke svijesti. Ta svijest nije sposobna da bude dio kolektivne svijesti u bilo kom smislu. Ne mora se uvijek raditi o naciji.
Pojedinačna svijest izdajničkog opozicionara elementarno je sitnošićarska. Tursko doba je kod Srba otkrilo tu osobinu, prisutnu i kod drugih naroda. Sitni šićar je neka bojadžijska radnjica u sokaku, ali i prelazak na islam, kao i ulazak u SA (Sturmabteilung) kod Hitlera.
Ona, svijest, sve priskrbljuje u svoju malu korist. I to što je nastala na određenoj teritoriji i to što pripada određenoj naciji.
Ta svijest je svijest slabe jedinke, jedinke koja ne može da se potvrdi kao jedinka niti kao dio kolektiviteta. Ona koristi kolektivitet da se kratkoročno potvrdi kao jedinka, podsvjesno znajući da je ta kratkoročnost njen domet. Kratkoročnost ne omogućuje sljedeću priliku.
Zato potezi jedinke izdajničke opozicije često izgledaju surovo i neartikulisano.
Jedinke izdajničke opozicije nisu sposobni da politički djeluju u okviru svog nacionalnog, državnog i političkog područja. Zato traže pomoć jačega, sa strane, zato svjesno ulaze u izdaju. Oni nikada ne traže pomoć od članstva stranke niti od birača. Jer je ne mogu ni dobiti.
Te osobine jedinke izdajničke opozicije: politička nesposobnost, antikolektivizam, sitna korist, ljubav prema jakom strancu… ostale su iz plemenskog predpećinsog formiranja ličnosti. I nisu se dalje razvijale.
To su učaureni, balzamovani dijelovi ljudskog uma i svijesti. Oni jesu nasljedni, ali se manifestuju samo u prilikama.
Slaba jedinka neće se nikada manifestovati kao izdajnik, osim ako ne dođe na igralište koje joj to omogućuje. Detekcija slabe izdajničke jedinke mora da počne od ranih faza. To se može provesti samo na jakoj i zdravoj političkoj sceni. Koja nema uticaj moćnih stranaca.
Takva jedinka je čudno ambiciozna, bezreferentno ambiciozna. Što je posljedica male umnosti i inteligencije.
Takva jedinka je agresivno nasrtljiva i javno razmetljiva.
To je tipična „ćaršijska ćorkanovština“ za koju je okidač neka Švabica, lizalo, pozornica.
Ćorkanovski um je oštećen um, ali politička scena, svjetla medija i opšti informativni stršljenik, prikrivaju to.
U suštini, to su ljudi koji drže suvo stabaoce šenice, dugu slamku, i tvrde, razvikuju i razglašavaju, da će sa tim postati svjetski rekorderi u skoku s motkom.
Sa tom slamkom, danas, neka budala hoće da bude predsjednik Republike Srpske.
