Piše: Rajko Vasić
Kad je, onomad, u Beogradu nastupila epidemija variole vere, bio sam student. Te boginje su mnogo komplikovanije i opasnije od ove gripe, temperature i respiratornih problema. Govorim o zdravim bolesnicima.
Ne sjećem se panike, tada, u Beogradu. Ne sjećam se opšte nevjerice u informacije. Objavljivano je da su ljudi u bolnicama, objavljivano je o smrtnim slučajevima. Nije bilo, među nama studentima, teorija zavjere, znam ja, meni su rekli, sakriveno je, noću sahranjuju, spaljuju mrtvace…
Bilo je prepričavanja o tome šta je to variola vera. Pitali smo studente medicine. Nije bilo guglanja. Niko nije napadao vlast, režim, komunizam.
Vakcinacija je bila obavezna. I potvrdu si morao da nosiš sa sobom. Ja sam išao dvaput, i nijednom se nije primila. Rekli su mi da ne dolazim više.
Danas, pedeset godina poslije, u eri korona virusa, jedne banalne prolaznosti, jedne informacijske čestice koja nigdje neće ostaviti nikakav trag, svijet ne mogu da prepoznam.
Nestale su činjenice. Nestala je zvanična informacija.
Ako je tada postojala Radio Mileva, a televizija počela da podiže globalno selo, Makluanovo, danas postoje države Mileve i globalna septička. Isključujem Kinu koja je primijenila drastične mjere jer je korona virus tamo i lansiran i podmetnut. U milionskom gradu i mnogoljudnoj zemlji, što je garantovalo uspjeh.
Nepojmljivo je da se jedna država od šezdeset miliona stanovnika, pretvori u hermetički karantin zbog šest, sedam, osam hiljada oboljelih. Ili, navodno, oboljelih. Da UEFA otkazuje tamičenja. Ili da se zatvaraju stadioni.
Masovna je histerija oko pranja ruku i nošenja maski. A suština je u tome da je pranje ruku potrebno zbog manipulacije i dezinformacije. Kao i maske.
Mi danas dišemo manipulaciju. Mi živimo na manipulaciji. Bez manipulacije ne možemo da živimo. Činjenica, više, nikome nije potrebna. Ona je uvreda.
Ta manipulacija, poluistina, dezinformacija… za pedeset godina su svijet učinile potpuno zarobljenim. Svijet je danas, karantin.
Pojedinac se nije oslobodio sovjetizma, komunizma, diktature… Pojedinac se dobrovoljno utamničio. Rezultat svega jeste da je pojedinac postao apsolutno nebitan.
Danas je jedan usrani virus, bitniji od svakog pojedinca. Metak je bitniji od svakog pojedinca. Dolar je bitniji od svakog pojedinca. Laž je bitnija od svakog pojedinca.
Iz pouzdanih izvora, bliskih meni, mogu da kažem da od ljudi, više, nema ništa.
