Piše: Rajko Vasić
Koliko je daleko otišla sarajska, bakiraška unitarizacija u Bosni i Hercegovini, vidi se po izjavi Bakira Izetbegovića da u nekoj pretpostavljenoj trilaterali Hrvatske, Srbije i Turske sa BiH, ne mogu učestvovati predstavnici naroda u BiH i predsjednici stranaka, već institucije BiH.
Od tih institucija BiH ima samo Predsjedništvo. U kome su dva sipljiva i jedan nizaštonejebavajući član.
Bakir je u pravu. Nikakvu BiH mogu da predstavljaju samo nikakve institucije. Ali nije u pravu kada misli da će to riješiti krizu koja traje od Pariza. I muslimanima sačuvati dostignute unitarističke stepenice.
Ovo što je sada na sceni samo je novi oblik jedne trajne bolesti. To nije najveća kriza BiH, od tad i tad.
Predsjedništvo BiH ne zastupa Hrvate u BiH. Ne zastupa ni muslimane. Džaferović je dobio manje muslimanskih glasova nego Komšić.
Ne zastupa ni Republiku Srpsku i Narodnu skupštinu.
Predsjedništvo BiH je artefakt izvršne vlasti.
Izetbegović ovim želi da potpuno eliminiše Srbe i Hrvate iz bilo kakvih razgovora i odluka u BiH. To nije novost. Ali je novina stepen krvoločnosti sa kojom to lansira.
Na tim razgovorima, dakle, sa trilateralom, uopšte ne bi bilo Hrvata. Izetbegović, bakiraši, četveroprstaši Sarajeva, smatraju da su Hrvati trajno eliminisani u Federaciji. Čak i ako će im dati da biraju člana Predsjedništva, neće im dati Dom naroda i Vladu Federacije. Što znači da im neće dati ništa. Da od toga neće biti ništa.
Kada neko primora bakiraše da odvoje teritoriju na kojoj se bira HČP, to još uvijek nije nešto. Konstitutivnost se ne postiže jednim članom Predsjedništva.
Hrvati imaju cilj, ali nemaju put. Oni taj put moraju da uobliče kao nacionalni interes. Kao što je Republika Srpska uobličila samostalnost, nezavinsot, kao nacionalni interes.
To znači da Hrvati i Srbi, Hrvatski narodni sabor i Republika Srpska ne smiju odstupiti sa linije fronta protiv unitarizma, bez obzira ko u čemu pobijedi.
Povlačenje jednog, skoro potpuno umanjuje šanse drugome.
Što je najbitnije, ni Srbi ni Hrvati, ne treba to da shvate kao neki međunacionalni savez ili vjerski nastup. To je bitka žrtava unitarizma. Protiv unitarista.
Ako se izgubi, slijedi nestanak.
