Srpski pjesnik Vladislav Petković Dis (1880-1917) tragično je izgubio život 29. maja 1917. godine.
Nepriznat, žučno osuđivan i gotovo sasvim odbačen u svom vremenu, Dis je pjesnik kojem je budućnost svesrdno otvorila vrata slave.
Svojom lirikom tamnih, negatorskih, zagrobnih i sanjarskih tonova, ispunjen bolom i porazom, on je opjevao „tamnicu života“.
Mnoge njegove pjesme kritika smatra antologijskim, a među njima su „Možda spava“, „Sa zaklopljenim očima“, „Utopljene duše“, „Jutarnja idila“ i „Plave misli“.
Dis je po prirodi bio boem. Sa Simom Pandurovićem uređivao je „Književnu nedelju“, bio ratni izvještač pri srpskoj Vrhovnoj komandi u Prvom balkanskom ratu, prešao Albaniju i kao izbjeglica boravio u Francuskoj.
U povratku, brod na kojem se nalazio torpedovala je njemačka podmornica i veliki pjesnik je našao svoje posljednje utočište u Jonskom moru, kod Krfa.
