Krivična prijava koju je podnio hrvatski advokat Ante Nobila protiv tužioca za ratne zločine iz Šibenika Zvonka Ivića, koji je frizirao iskaze svjedoke da bi napisao optužnicu za ratne zločine, zadala je veliki udarac hrvatskom pravosuđu, smatra direktor „Veritasa“ Savo Štrbac.
Štrbac je izjavio Srni da je Nobilo optužio Ivića za falsifikovanje zapisnika, svjesno lažiranje iskaza starih i bolesnih svjedoka i sramotno fabrikovanje optužnice za ratne zločine protiv njegovog klijenta Zorana Korde iz Zečeva kod Kistanja.
On je istakao da je ta prijava ogolila do srži hrvatsko pravosuđe i potvrdila da je ono dno-dna.
Takođe, dodao je, to je i veliki udarac „hrvatskom modelu“, koji je izvezen na Kosovo i Metohiju i u BiH, a podrazumijeva da se što više neprijatelja iz rata optuži za ratni zločin koji ne zastarjeva.
Upravo zbog toga, ocijenio je, ovom slučaju treba dati veliki publicitet.
Štrbac kaže da je taj pravni šablon, koji je koristio tužilac, razotkriven u slučaju Korde, a godinama se primjenjuje na stotine Srba, „hirurši precizan“.
– Tužilac je birao one svjedoke za koje je procijenio da će, ako dođe do suđenja ili glavnog pretresa ili umrijeti ili će biti nesposobni za svjedočenje, a u tom se slučaju po Zakonu o krivičnom postupku njihovi stari iskazi samo pročitaju – pojasnio je Štrbac.
On je dodao da je odbrani na taj način trajno onemogućeno neposredno unakrsno ispitivanje i da je tako laž koja je jednom unesena u zapisnik postala „dokaz“ na osnovu kog se izriču višegodišnje robije.
Štrbac je naglasio da je advokat Nobilo uočio da su svjedoci drugačije svjedočili u vezi istog događaja jer je suđeno i nekim drugim ljudima u odsustvu.
– Nobilo je onda išao od svjedoka do svjedoka i pitao ih šta je istina. Oni su bili začuđeni i rekli da to što im je predočio nikada nisu izjavili. Tako se došlo do saznanja da je Ivić sve to dodavao i frizirao – rekao je Štrbac.
On je naveo da su nadležni „makli“ Ivića već u oktobru prošle godine, misleći da će ono što je uradio ostati u tišini i u „okviru kuće“, ali da je Nobilo bio zgrožen tim činom, nije mogao da pređe preko toga, već je podnio krivičnu prijavu.
– Novi glavni državni tužilac Ivan Turudić je bio primoran da diskretno skine Ivića sa novih predmeta ratnih zločina, shvativši da su njegove metode postale pretežak teret za sudski sistem koji pokušava da zadrži privid evropskih standarda – kaže Štrbac, ocijenivši da je taj hrvatski model strašan.
On je kao najnoviji primjer hrvatskog pravosudnog inženjeringa naveo pokretanje istrage od Županijskog državnog tužilaštva u Splitu o predmetu ubistva četvoročlane porodice Marinković u Šopotu kod Benkovca u decembru 1992. godine, za koje su optužena četiri Srbina.
– Prošle su 34 godine od tog tragičnog događaja. Optuženi danas žive u Velikoj Britaniji, SAD, Australiji i Srbiji. Ne postoji nijedan dokaz koji njih četvoricu povezuje sa mjestom zločina. Pa na čemu se onda zasniva „osnovana sumnja“? Ponovo imamo isti model i ponovo iskaz „krunskog svjedoka“ – rekao je Štrbac.
On je naveo da je riječ o Mili Drači, bivšem komšiji osumnjičenih, za kojeg Tužilaštvo svjesno prećutkuje da je notorni alkoholičar koji se mjesecima nalazi na liječenju na psihijatriji u Baru.
– U svakoj pravnoj državi uračunljivost i kredibilitet ovakvog svjedoka bila bi predmet najstrožeg vještačenja, prije nego što se procesuiraju četiri osobe na tri kontinenta za tako teško krivično djelo. Međutim, Drča se idealno uklapa u „hrvatski model“ – rekao je Štrbac.
On smatra da je krivična prijava protiv Ivića istorijska prilika da se hrvatsko pravosuđe suoči sa sobom i istinom, ali sumnja da će se to desiti.
– Ako bi se otvorila Pandorina kutija svih Ivićevih predmeta i predmeta drugih tužioca od rata na ovamo, kao kula od karata bi se srušio mit o nepogrešivosti i čistoti hrvatske pravde. Zagreb tu istinu, uprkos činjenicama, još nije spreman da podnese – zaključio je Štrbac.
