Piše: Rajko Vasić
Nije sramota, i nije tragično, kada između dvije mogućnosti izabereš lošiju, goru, nepovoljniju. Pa, čak, i kada između korektne i veoma loše, izabereš veoma lošu. Ali, kada dolazi poplava, a ti, umjesto da se popneš na drvo, odeš u veliku rupu u močvari…
Banjalučki glasači su dva puta otišli u rupu. Brena je Brena. Banjalučki birači su pokazali svu nebitnost i minornost izbora kao dijela parlmanetarne demokratije. Parlamentarna demokratija jeste optimalan domet, ali nigdje nisu mogući optimalni uslovi za njeno funkcionisanje. Jednostavno, nisu mogući. U Americi, jednako kao i u Rumuniji.
U Banjaluci su birači pokazali svoj primitivizam, hazaderstvo, voajerizam i politički analfabetizam. Kao i svoju kompatibilnost sa manipulacijom. Pokazali da ne postoji ni prvi uslov, ali su pokazali i da, za izbore, moraš da imaš organizovanu, zrelu, kompletnu političku scenu, koja je, onda, korektiv svakih izbora, na lokalnom ili na republičkom nivou.
Ako nemaš tu kompletnu političku scenu, iako i ona, sama, nije dovoljna, dobićeš regularne izbore koji su manipulisani do krajnjih granica. Dakle, neregularne. A biće izabran analfabet amater sa kojim, poslije, nećete znati šta ćete.
Danas je Banjaluka, nakon silaska pedeset hiljada birača u rupu u močvari, postala rupa u močvari. Samo što nema vode. Nema ništa.
Politička scena Banjaluke i Republike Srpske nije shvatila projekt manipulativnog nametanja Balonačelnika, kome je gradonačelništvo glavnog grada tek jedna stepenica u usponu prema vrhu.
Projekt je imao dvije mecene – zapadaše i sarajčadoraše, sa jedne strane, i tajkune, sa srpske strane. Jedni traže nestanak Republike Srpske. Drugi traže lovu.
Sada je rupa veoma duboka. Balonačelnika se ne može tako jednostavno anulirati. On neće ništa postići, jer to nije realno, ali će Banjaluka propadati, što je veoma realno.
Uništena je jedna decenija Banjaluke. Šteta je ravna onoj u zemljotresu iz 1969, samo što se ne spava u prikolicama već se nosaju kanisteri.
Slučaj Banjaluke govori da Republika Srpska još nema izgrađenu političku scenu, političku artikulaciju.
Nije dovoljno imati predsjednika Republike, predsjednika Parlamenta i predsjednika Vlade.
