Karan: Odluke visokih predstavnika o nadležnostima Republike Srpske su ništavne

5
Foto: Borislav Zdrinja/SRNA

Predsjednik Republike Srpske Siniša Karan u intervjuu Srni govorio i o stavu američkih autora da visoki predstavnici nikada nisu mogli donositi zakone, te da su takvi akti ništavni, ističući da je principijelna politika Republike Srpske, odmah prepoznala sve te procese kao antidejtonske i antiustavne.

On je naveo da su visoki predstavnici donijeli više od 900 različitih odluka kojima su pokušali da promijene oblik državnog uređenja u pravcu unitarizacije.

– Često imam običaj da kažem da postoje srećne i nesrećne federalne države. Srećne su one koje su uspjele da riješe ova tri principa na kojima počivaju i Sjedinjene Američke Države i sve moderne federacije danas u svijetu – rekao je Karan, ističući da su ti principi paritet, konsenzus i podjela nadležnosti.

Najviše zla kojeg su učinili svi visoki predstavnici svojim intervencijama, kaže on, bio je upravo udar na nadležnosti.

– Republici Srpskoj su oduzimane nadležnosti mimo ustavne procedure kako je to propisano Aneksom četiri – rekao je Karan.

On je istakao da Ustav predviđa mogućnost dodatnih nadležnosti, ali samo uz saglasnost svih strana, odnosno konstitutivnih naroda i entiteta.

– S tog aspekta, u procesno-pravnom smislu, materijalno-pravnom, u ustavnom i dejtonskom smislu, svi ti akti koje su donijeli visoki predstavnici mimo Aneksa deset su ništavni – rekao je Karan.

Intervencionizam visokih predstavnika rušio Dejton

Komentarišući kritiku uloge OHR-a objavljenu u Harvardovom naučnom časopisu, Karan je istakao da su upravo to pitanja na koja Republika Srpska ukazuje godinama.

– Mi smo konstatovali da su svih ovih 30 godina neustavnim, antidejtonskim djelovanjem svih visokih predstavnika, pa i onoga koji to nije bio, koji je radio ovdje nepozvan i bez ikakvih ovlašćenja, svojim intervencionizmom zapravo pokušali da naprave jedan koncept antidejtonske BiH – konstatovao je Karan.

Prema njegovim riječima, intervencionizam je rušio principe Dejtonskog sporazuma – paritet, konsenzus i podjelu nadležnosti – i išao u pravcu unitarizacije BiH.

– Lično smatram da je svih ovih 30 godina glavno sporenje i ključno neslaganje političkih elita u BiH, predstavnika bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda, upravo u promišljanju o tome kakva je BiH po svom državnom uređenju – rekao je Karan.

On je pojasnio da je BiH, prema Dejtonskom mirovnom sporazumu, federalno uređena, sa snažnim elementima konfederacije.

– U tom smislu smatram da intervencionizam, koji su američki autori prepoznali, ovih 30 godina nije dao nikakve efekte. Naprotiv, nakon 30 godina imamo iste one probleme koje smo imali i prije 30 godina, čak multiplicirane u određenom segmentu sa aspekta pokušaja uništavanja suvereniteta i snage entiteta i tri konstitutivna naroda – rekao je Karan.

On je dodao da se intervencionizam kretao u pravcu rušenja utvrđenog dejtonskog oblika državnog uređenja i njegovog preusmjeravanja ka unitarnom i građanskom modelu.

– Danas su shvatili da taj koncept nije dobar. Republika Srpska ga ne priznaje. Ne priznaju ga najmanje dva konstitutivna naroda – istakao je Karan.

Bonska ovlašćenja su izmišljena – unitarizacija BiH je negacija Dejtona

Govoreći o stavovima američkih autora o potrebi ukidanja bonskih ovlašćenja, Karan je naglasio da su to „izmišljena ovlašćenja“.

– Sama ova činjenica da su oni na takav način svojim promišljanjem došli do tog zaključka, onda su automatski posredno ili neposredno već i sami negirali bonska ovlašćenja koja zapravo ne postoje – ukazao je Karan.

On je naveo da su bonska ovlašćenja, nastala nakon Dejtonskog sporazuma, 1997. godine, od izmišljenog tijela – Savjeta za implementaciju mira.

– Njime su upravo htjeli dati neku vrstu legitimizacije procesu koji je odmah krenuo, a taj proces se zove unitarizacija – rekao je Karan.

Navodeći da je unitarizacija BiH negacija Dejtona, predsjednik Republike Srpske je naglasio da oni koji zagovaraju građansku unitarnu državu direktno ruše Dejtonski mirovni sporazum.

On je rekao da je BiH multietnička zemlja sa tri konstitutivna naroda i dva entiteta i da bi njena unitarizacija bila negacija same države, Ustava i Dejtonskog sporazuma.