Nakon dvije godine pauze, Golden Stejt je ponovo najbolja ekipa u NBA ligi (bar regularnog toka sezone), a definitivno najzaslužniji za to jeste Stef Kari. Dvostruki MVP lige i najbolji šuter u istoriji ovog sporta, nastavlja da pomjera ljestvicu i granice košarke do mjera koje odudaraju od razuma. Kari je na putu da obori sopstveni rekord po broju ubačenih trojki u jednoj sezoni i utisak je da ga niko u tome ne može zaustaviti.
„Ratnici“ na početku nove sezone NBA lige djeluju fantastično. Igra se dinamično, tečno, uigrano i požrtvovano na obje strane parketa i djeluje da je Golden Stejt sklopio veći dio slagalice već u novembru.
Sa razlogom ekipa iz San Franciska zauzima prvo mjesto na Zapadnoj konferenciji i ima najbolji učinak u čitavoj ligi od 18 pobjeda i samo dva poraza u prvih 20 utakmica regularnog dijela sezone.
Voriorsi nakon dvije sezone ponovo djeluju kao favorit za prsten i ekipa sa kojom ne želite da se sastanete ni u jednoj fazi takmičenja.
Naravno da je procesu oporavka najviše pomogao Stef Kari, nekadašnji dvostruki MVP lige, koji svojim partijama ostavlja i protivnike, ali i navijače u čudu i sa otvorenim vilicama.
Kari u dosadašnjem toku sezone u proseku bilježi nestvarnih 28,6 poena, 5,8 skokova i 6,8 asistencija po meču.
Uz to, njegovi procenti su zaista sjajni, pošto šutira 60,3 odsto efektivnog procenta iz igre, tačnije 42,3 odsto za tri poena, i 46,6 za dva poena. Slobodna bacanja su mu na neljudskih 94,2 odsto.
Vordel je izgleda željan igre, pogađanja, ali prije svega dokazivanja.
Dokazivanja toga da je lider, da se potpuno vratio i da je vrijeme da ga košarkaški svijet kruniše kao najboljeg šutera svih vremena i najkorisnijeg igrača NBA lige.
Stef ove sezone trojkama pomjera granice realnosti i obara brojne rekorde. Onaj koji najviše zapada za oko jeste broj pogođenih trojki.
Naime, Kari je na 19 utakmica ove sezone, već ubacio 100 trojki, što daje nestvaran podatak da je na više od pet pogođenih trojki po meču (5,26).
Do prije pet godina, NBA rekord za broj pogođenih trojki na jednom meču iznosio je 12 i držali su ga Kobi Brajant i Donijel Maršal.
U međuvremenu, Kari ga je izjednačio, potom i oborio, da bi ljestvicu u tom segmentu podigli prvo Lavin, a potom Klej Tompson.
Stef je ove sezone čak četiri puta pogađao po devet trojki na meču, a dva puta po osam.
Statistika, tj. matematika kaže da ukoliko nastavi ovim tempom, Kari bi sezonu mogao da završi sa 431 datom trojkom, čime bi nadmašio svoj sopstveni, ujedno i rekord istorije NBA lige.
Kari je seozne 2015/16 ubacio čak 402 trojke, što je 24 više od narednog na listi – Džejmsa Hardena.
I po mnogo toga, ova sezona Stefa Karija, ali i Golden Stejta, podsjeća na tu 2015/16.
Voriorsi, poput te sezone, igraju na nekom novom nivou, izgledaju kompaktno i uigrano, dobijaju utakmice u kojima su favoriti, dobijaju utakmice kako kod kuće, tako i na gostovanjima, one u kojima steknu rano vođstvo, one u kojima gube.
Prepoznatljiv je i veoma sličan šablon, prepoznatljiva je treća četvrtina, prepoznatljiv je nestvaran Stef Kari.
Naravno, teško će iko ponoviti taj uspjeh od 73 pobede iz 82 utakmice, ali ne može se reći da Golden Stejt ove sezone nije zabavan za gledanje, ili da nezasluženo dolaze do trijumfa.
I dok se mnogobrojne NBA zvijezde žale na promjenu i kvalitet lopte (do prošle sezone se igralo sa Spaldingovim loptama, od ove sa Vilsonovim), Stef Kari i Golden Stejt šutiraju i cijepaju mrežice širom SAD.
Veliku zaslugu u ovogodišnjem uspjehu svakako imaju i ostali igrači, od kojih se ističu Pul, Grin, Vigins, Porter, Pejton Junior…
Djeluje kao da su svi napokon poptuno upoznati sa svojim ulogama i kretnjama i da uživaju u njima.
Za to je u velikoj mjeri zadužen Stiv Ker, sa cijelim svojim stručnim štabom, ali i Bob Majers.
Ker se nagledao svega i svačega u posljednje dvije sezone, ali se moglo nagovestiti u njegovom pogledu i izjavama, da je taj period morao da se pregrmi kako znaju i umiju, jer vrijeme uspjeha ponovo uskoro dolazi.
Što se tiče Majersa, generalnog menadžera i nekadašnjeg dobitnika nagrade za najboljeg funkcionera NBA lige, prosto je nevjerovatno kako taj čovjek umije da namiriše talenat i dovede ga u svoje redove.
Majers je neko ko je putem drafta okupio Karija, Tompsona i Grina, ali i neko ko je za nestvarno mali novac uspio da svojevremeno dovede Igodalu, Livingstona, Boguta…
Ovoga puta, Majers je nanjušio jednog Pula, koji raste u šutersku zvijezdu lige, draftovao velike talente kakvi su Vajzmen i Kaminga (nažalost obojica duže vrijeme povrijeđeni), ali u tim doveo i igrače uloge kakvi su Bjelica, Toskano Anderson, Mudi, Li i opet Igodala.
Ipak, Golden Stejt je dosta morao da istrpi, da bi došao u situaciju u kojoj je danas.
Nakon poraza od Toronta u finalu u sezoni 2018/19, kola su krenula nizbrdo i djelovalo je da nema dovoljno dubokog ambisa u koji se mogu zaustaviti.
Kevin Durent je napustio tim i otišao u Bruklin, a u suprotnom pravcu prvo je došao Dianđelo Rasel.
I prije nego što su svi mogli da se naviknu na njegovo prisustvo, on je brzo poslat u Minesotu u zamjenu za Endrua Viginsa.
Mnogi su Viginsa smatrali tek malo boljim igrača od Herisona Barnsa, te da su „ratnici“ debelo promašili sa izborom igrača.
Na to, najpotcijenjeniji igrač u čitavoj NBA ligi, Klej Tomspon, doživio je dvije najteže povrede koju košarkaš može da doživi: Ahilova tetiva i prednji ukršteni ligamenti koljena.
Posljednja utakmica u kojoj smo gledali Kleja Tompsona bila je ono pomenuto finale sa Torontom, u kojem je uprkos ogromnim bolovima, pogodio slobodna bacanja i imao želju da nastavi.
Golden Stejt ni u jednom trenutku nije želeo da ubrza proces Tompsonovog oporavka, što je i potpuno razumno i očekivano.
To je vjerovatno i posljednji, ili jedan od posljednjih djelića slagalice ekipe sa šampionskim ambicijama ove sezone i mnogi sa nestrpljenjem čekaju trenutak kada će Klej ponovo zaigrati i dati ovoj ekipi novu dimenziju.
Tompson i Vajzman su poslati u razvojnu ligu, kako bi stekli malo kondicije i doterali fitnes pred dugo očekivani povratak na parket.
Povredu zbog koje je propustio cijelu sezonu imao je i sam Stef Kari, pa je možda i bilo očekivano da u trenutku kada su ostali bez Durenta, Karija i Tompsona, Golden Stejt završi na posljednjem mjestu na tabeli u sezoni 2019/20 sa samo 15 pobjeda.
Mnogo se očekivalo od „ratnika“ prošle sezone, kada su napokon imali zdravog Karija, ali očigledno bili nedovoljno uigrani, iskusni i gladni trijumfa, pa su regularni dio sezone završili na devetom mjestu, a u plej-inu izgubili od Lejkersa i Memfisa.
Ipak, djeluje da je ova sezona njihova, da je sada odnos snaga mnogo drugačiji i da su željni, gladni dokazivanja i vraćanja ove franšize na put stare slave.
Kao i u pomenutoj sezoni 2015/16, Voriorsi moraju da paze da im uspjesi ne ostanu limitirani samo na regularni dio sezone, već da moraju da se dokažu i u plej-ofu.
Nestvarni Stef Kari ima još jedan motiv, koji će mu vjerovatno donijeti i ultimativno priznanje – to je nagrada za najkorisnijeg igrača finala, koju uprkos osvajanju tri titule NBA lige, nikada nije osvojio.
