Piše: Rajko Vasić
Tužna je spoznaja da su živi zazidani u 23 odsto.
Mora da ima nešto slatko nastrano u tome da sjediš u Saraj-Čadoru i upravljaš Radio-televizijom Republike Srpske, graničnim prelazima, slikama na narodnim zborovima, srpskim prstima, hrvatskim plinovodom…
Da misliš da upravljaš.
Bolesno, ima sigurno.
Sarajmuslimani se ponašaju kao da su okupirali BiH. Mentalna podloga im je neootomanština, a praktikum im je austrougarski. Ponašaju se kao Benjamin Kalaj.
Juče, cijeli dan, sami pred sobom, dižu temperaturu i paniku oko dva granična prelaza između Srba i Hrvata. Ni po kom osnovu muslimani, Bošnjaci, ne mogu da se petljaju u to.
Sve što je vezano za granične prelaze neustavno je, nametnuto, bilo koja služba. To nema nikakve veze sa BiH, a naročito ne sa tim da sarajmuslimani sebe vide i predstavljaju kao BiH.
Takvo iracionalno, suludo ponašanje Sarajevskog političkog kruga nije uslovljeno Turcima-otomancima, njihovom jedinom učiteljicom i idealom. Uslovljeno je činjenicom da nikada nisu imali državu, da nikada nisu bili ni blizu državi, da su uvijek služili, da su uvijek šićarili.
Sada pokušavaju da igraju ulogu „posjednika države“, posjednika BiH.
Nisu shvatili raspad SFRJ, a hoće da shvate državu.
Zato i gube sve „državne bitke“ koje vode. A koju bitku može da dobije Forto, Konak, Bećir, Helez, Ramo, Bakir… koju, SJJŽ?
Srbi i Hrvati, ovdje, čudo su dobroćudni narodi. Ne zna se ko od koga uči – ili Hrvati junaštvo od Srba, ili Srbi europejstvo od Hrvata.
Srbi i Hrvati moraju da znaju da vrijeme radi za njih samo do određenog vremena.
Ako se sadašnje stanje muslinanske iluzije i vještačke austrougarske uprave iz Saraj-Čadora predugo održava, doći će do toga da će se smatrati trajnim.
Ne možete se boriti samo u ratu. Prepoznajte kad se i u miru treba boriti.
