Vasić: Samoprihvaćene sintagme ubijaju Srbe – vrijeme je za sintagmologiju

1
Foto: Rajko Vasić

…kao posebnu političku nauku. Okvirno, kao javnu političku sociologiju.

  • Bolje rat nego pakt.
  • Bratstvo i jedinstvo.
  • Ćaci i blokaderi.
  • Negator genocida
  • Međunarodna zajednica.
  • Građanska država.
  • Policijsko-redarstvena akcija „Oluja“.
  • Genocidna tvorevina…

Ne postoji razlika između ovih sintagmi, osim vremenske.

Sve su nametnute Srbima, Srbi su ih sve dobrovoljno i oduševljeno prihvatili.

Sve su uperene na razaranje Srba, njihove nacije i države.

Srbi tako lako prihvataju sintagme protiv sebe, kao što ih prihvataju muslimani i Hrvati protiv Srba.

Korijen te višedecenijske nepažnje i nebrige leži u srpskom odnosu prema sebi, prema svojoj naciji, prema srpskoj državi i prema srpskoj zemlji.

Srbi prihvataju sintagme zato što:

  • su politički povodljivi, a politički neutemeljeni, nacionalno neusmjereni, narodno neoprezni;
  • im je površinski šljamski novinarski, sada medijski, sloj neobrazovan, nenancionalan, idolopoklonički;
  • mnogi političar igra za Zapad, a ne igra za Srbiju, Srpsku i Srbe.

Da je sintagma razorna, da je projektovana na cijelu površinu i sve segmente, vidljivo je po tome što je upotrebljavaju i lideri, vođe, predsjednici.

Vučić koristi sintagmu „ćaci i blokaderi“. Ona je, dakle, sada potpuno instalirana među Srbe.

Nu, njen glavni zadatak je podjela Srba. U mrežaškoj i portalskoj javnosti, ta podjela dostiže stepen otvrene srpske međumržnje.

Duga je istorija sintagmi podjele Srba:

  • Za kralja ili za Titu.
  • Četnici ili partizani
  • Tito ili Staljin.
  • Za EU ili za Rusiju…

Takve sintagme su jednako razorne kao i eksterne, nametnute, okupatorske. Kao, na primjer, „negatori genocida“.

Ako nećeš da prihvatiš sintagmu, nametnuće se silom.

Tom cijelom fenomenologijom neće niko učen da se bavi. Svakom je ponižavajuće da to razlaže. A, radi se o procesima koji imaju realnu, činjeničnu energiju i dugoročne posljedice.

Moram konstatovati srpsku nesreću.

Politički i nacionalni nivo jedinki javnosti – medijskih, akademskih, političkih – nije daleko odmakao od nule.

To se neće dobro završiti.

Autor: Rajko Vasić