U napadu na Čemerno kod Ilijaša prije 34 godine pripadnici tadašnje teritorijalne odbrane Breza ubili su 30 srpskih civila i vojnika, među kojima je najviše bilo staraca, žena i djece, dok su selo su sravnili sa zemljom.
Muslimanske jedinice iz sela Korita, Mahmutovića Rijeke i Orahova napale su Čemerno u ranim jutarnjim časovima 10. juna 1992. godine.
Tokom napada na Čemerno ubijeni su gotovo svi stanovnci, a počinioci su imali jasnu naredbu da u ovom selu unište sve.
Početkom rata Srbi se osjećali ugroženi jer su bili okruženi muslimanima
Početkom ratnih dešavanja na prostoru BiH, opština Ilijaš je, kao i većina lokalnih zajednica, bila etnički heterogena. Tako su i pojedina naseljena mjesta unutar opštine Ilijaš bila mješovitog etničkog sastava.
Čemerno je bilo srpsko selo okruženo muslimanskim naseljima, koje je prema popisu iz 1991. godine, imalo svega 13 stanovnika, ali je usljed ratnih dešavanja, u svoje rodne kuće ili kod rodbine došla nekolicina Srba iz Breze, Okruglice i drugih mjesta.
U selu su Srbi držali seoske straže, jer su se osjećali ugroženi, s obzirom na to da su bili okruženi muslimanskim naseljima, piše u Atlasu zločina nad Srbima u Odbrambeno-otadžbinskom ratu čiji je autor i izdavač Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica.
Veliborka Trifković, koja je rodom iz Čemerna, ali je sa mužem živjela u susjednom selu Okruglici, navodi da je Čemerno početkom rata bilo okruženo muslimanskim selima.
Prema njenim riječima, muslimanska sela su bila Mahmutović Rijeka, Orahovo i Slivno, sa dvije do tri srpske kuće, kao i Korita i Okruglica, a u susjedno srpsko selo Karaula bilo je sa nešto manje srpskog stanovništva.
Milivoje Era, koji je živio u Brezi i bio predsjednik Opštinskog odbora SDS-a, navodi da je situacija u toj opštini, nakon višestranačkih izbora, bila teška za Srbe, jer je bila većinski muslimanska sredina.
On kaže da su prijetnje upućene njemu i njegovoj porodici bile svakodnevne, zbog čega je poslao je svoju trudnu suprugu u Čemerno kod njenih roditelja.
Nestanakom Pera Bunijevca zavladao strah među Srbima u Čemernom
U Službenom izvještaju CJB Istočno Sarajevo navodi se da je strah zavladao među stanovnicima Čemernog kada je nestao Pero Bunijevac koji ni do danas nije pronađen.
Upravo je njegov nestanak nagovijestio sudbinu mještana Čemernog. Krajem maja i početkom juna ratni plamen širio se sve više kroz cijelu BiH.
U krivičnoj prijavi CSB Sarajevo navodi se da su 10. juna 1992. godine u pet časova pripadnici takozvane teritorijalne odbrane BiH izvršili napad na selo Čemerno i da su tom prilikom, uz svirepe metode – klanjem i mučenjem – poubijali sve mještane.
Da je napad na Čemerno pažljivo pripreman i da su veliku ulogu u ovoj akciji imali i mještani susjednih sela Korita, Mahmutović Rijeke i drugih saznalo se nakon pogibije komandira specijalnog voda Osmana Bajtarevića.
Iz zapisa u njegovom ratnom dnevniku, vidljivo je da se akcija napada na Čemerno pripremila 8. juna, te da je smatrana za teško izvodljivu.
„Komanda je izdala naređenje da se uništi mjesto Čemerno na kojem su locirana četiri topa kalibra 120 milimetara. Polazak je 8. juna u 19.00 časova. Zadatak je dobio Drugi vod Druge čete. Do prvog sela stigli smo oko 20.00 časova, gdje smo sačekali da padne noć. Tu smo se još prebrojili. Tačno nas je bilo po brojnom stanju 37, obučenih u uniforme. Pala je noć pa smo krenuli dalje…“, piše u Bajtarevićevom dnevniku.
Muslimanske falange imale su zadatak da zatru Srbe u Čemernom
Bajtarević navodi da je njegova grupa, u napadu na selo Čemerno, imala zadatak da uništi sve živo, pokretno i nepokretno, kuće, štale i sve što postoji.
Petar Rašević, koji je bio zadužen za ishranu pripadnika TO Srpske Republike BiH, se kritičnog jutra oko četiri časa uputio u kuhinju, pri čemu je sreo i Gorana Bunjevca koji je bio mokar i ponudio mu da se presvuče.
Pripadnici MUP-a Republike Srpske 13. juna 1992. godine zapisali su njegov opis napada pripadnika takozvane teriotorijalne odbrane BiH na Čemerno.
„Odmah sam utrčao u svoju kuću i razbudio ukućane, a zatim probudio ukućane dviju susjednih kuća. U to vrijeme vidio sam da neprijatelj dolazi sa svih strana, te da je opkolio selo“, naveo je Bunjevac.
On je sa više seljana pokušao da se domogne šume i pri tome je vidio jezive prizore. Prema njegovom svjedočenju, prvo je uhvaćen Zdravko Damjanović, kod koga je bila radio-stanica, a odmah zatim i Manojlo Đuka.
Prema njegovim riječima, Damjanoviću su muslimanski ektremisti izvadili oči, a Đuki su kliještima čupali nokte. Potom su ih obojicu izmasakrirali.
Bunjevac je rekao da su zločinci uhvatili i zaklali Novu Cvjetkovića, sestre Ranku Damjanović i Radinku oborili na zemlju, pedesetak puta izboli bajonetima, a njihovu majku Spaseniju zaklali pored njih.
On je posvjedočio da su zlotvori zaklali i zapalili Ljubišu Lazendića, Mira Jankovića i Mira Pantića.
