Piše: Rajko Vasić
Sve počiva na nacionalnom. Najmanje nacionalizam. Nacionalno produkuje političko i državno. Zato je decenijama odvajana crkva od države. Ko da je crkva neka zaraza, korona, crni prišt…
Sada, kada su i crkvu i sve odvojili od države, traže da nestane države.
Srbi su narod koji ima najveće umopade u cijelom postojanju zemaljske kugle. „Za kralja i otadžbinu“ – a kralj u Londonu. Oduševljeno prihvate „bratstvo i jedinstvo“ i mirno gledaju kako svi od toga prave srpsku klaonicu.
Prihvatanjem Kraljevine SHS, pa komunista, FNRJ i SFRJ, prihvatili su raspad srpstva. Uništenje Srba.
Raspad SFRJ bio je samo tehnologija uništenja Srba. Srbi su u svemu udarnički učestvovali. Nisu se ni trudili da shvate posljedice.
Danas, u Srbiji, sve je razbijeno. To je nastavak raspada SFRJ i erozije srpstva. Razbijena je vojska. Razbijena je energija. Razbijena je ekonomija. Razbijena je teritorija. Razbijena je kultura i istorija. Razbijena je javnost. Razbijena je Srpska pravoslavna crkva.
Niko nije ni očekivao da će, nakon instaliranja Vučića i Lezbojko, Srpska pravoslavna crkva izabrati pravoslavnog, nacionlanog, božijeg, srpskog…
Vučić, zapadni izvršilac u rangu Zelenskog, samo što nema rata, dođe u Republiku Srpsku i u Federaciju BiH, povodom obilježavanja godišnjice nacističkog progona Srba iz Hrvatske, što je bila velika greška, i uhvati se marginalnih crnogorskih događaja. Ali tako da svu vodu usmjeri na mlin odsrbljene Crne Gore.
Napadne Srpsku pravoslavnu crkvu i neko saopštenje, odmah izazove podjele i napravi ogroman korak za makedonski scenario.
Na red će doći i Srpska pravoslavna crkva u BiH. Kao što je na red došla i Vojvodina. U „Politici“, nekog marginalca Gruhonjića već titulišu sa „separatist“. Ne daju njemu važnost, već najavljuju. Tako je počelo probijanje pojma iredenta…
Crkva, sada, ne može da se odupre. SPC je načinila grešku poslije pada socijalizma – prišla vlastima, u želji da dobije važnost, da kreira a ne samo da sluša. Nu, sa vlastima to nije moguće.
Crkva se pridružila onima, svima, koji ne misle na državu. Bez jake države, crkva ne može da opstane. Bez nacionalnog, vjera u Boga se pretvara u oblik lebdeće sekte. Vjera mora da ima sidro na Zemlji.
Crkva ne može opstati ako se vjerujući narod, i pripadajući, osipa – pod naletima pokrštavanja, poturčavanja, genocida, istrebljenja, progona, dobrovoljnog odlaska iz srpstva i formiranja brdskih, riječnih i drugih nacija…
