Piše: Rajko Vasić
Ta moda stigla je i u Republiku Srpsku.
Što priliči svima, nije dobro svima.
Novotarije se ne mogu izbjeći, ali ih se mora kontrolisati.
Nekolicina najviših izabranih i imenovanih funkcionera Republike Srpske otvorila je svoje naloge na društvenim mrežama.
To je, kobiva, demokratizacija, komunikacija sa javnošću, kontakti sa biračima, glasačima i to.
Nu.
Funkcioneri ne mogu sami da vode svoj nalog. Svako mora da ima nekog ili neki tim, koji će sve to da usaglašava sa „šefom“. Šef nema, uvijek, vremena i lagodnu poziciju da procijeni svaku riječ ili cijelu konstrukciju. To donosi oscilacije.
Nalog i živi istup, intervju, konferencija za medije, ko nebo i zemlja su.
Javlja se problem šireg mozaika i koordinacije. Ako se objavi susret sa jednim, a ne objavi susret sa drugim, dolazi do nesklada i forsiranje jednog na račun drugog.
Mrežaška publika je mali uzorak. To je lepeza od prostodušno zainteresovanih do javnošću oboljelih, od umnika do analfabeta. Ako ostaviš mogućnost reakcije na istup, otvaraš mogućnost svakoj vrsti budale da reaguje, a to isključuje one koji znaju i razumiju. Ako ne ostaviš mogućnost reakcije, proglašavaju te autokratom.
Nedopustivo je lično obraćanje najvišeg funkcionera nekom ispod ranga. Politika, ne samo diplomatija, ima precizno nivelisano rangiranje u komunikaciji. Ne mogu kruške i brabonjci. Tako je srpski član Predsjedništva BiH dovedena u situaciju da se obraća Bali Budali.
Istupi na društvenim mrežama nemaju nikakav pozitivan efekt u javnosti, a mogu da imaju negativan.
Rješenje:
Umjesto naloga na ime i prezime, i „ličnog“ istupa na nalogu, nalog treba pretvoriti u funkciju. Srpski član Predsjedništva, bez imena. Predsjednik Vlade Srpske. Predsjednik Republike Srpske…
Ograničiti se na suve informacije, ogoljene stavove i ubirati plodove činjnice da istup, post, može da ide u realnom vremenu, prije bilo kojeg medija.
Sve drugo je zaglibljivanje.
