Predsjednik Milorad Dodik rekao je da su Prebilovci hercegovačko selo koje obavezuje, opominje i poziva da nikad ne zaboravimo, iako su mu ustaški krvnici i dželati namijenili potpuno uništenje i zatiranje života, da se na tom mjestu nikada više ne čuje zvuk poljoprivrednog alata, srpska pjesma hercegovačkog seljaka, dječiji smijeh, svadbeno veselje i crkveno zvono.
Povodom obilježavanja 85 godina od ustaškog zločina nad Srbima u Prebilovcima kod Čapljine, koje će biti održano u naredna dva dana, Dodik je izjavio za Srnu da su ustaše, pod komandom Ivana Jovanovića zvanog Crni, počinile neviđeni masakr u Prebilovcima između 6. i 11. avgusta 1941. godine nad 826 ljudi srpske nacionalnosti, uglavnom žena, djece i staraca, od ukupno njih 994 koliko je tada živjelo u tom hercegovačkom selu.
On je ukazao da su u ovom strašnom pokolju razularenih ustaša ugašena 54 srpska ognjišta, 54 domaćinstva koja su vijekovima tu bila.
– Ustaše su po ulasku u selo otpočele sa pretresanjem kuća, odvođenjem stanovništva, silovanjem žena, djevojaka, djevojčica i pljačkom. Ustaške orgije sadizma i bestijalnosti nad nezaštićenim ženama, a naročito nad djevojčicama od 12 do 15 godina trajala su nekoliko časova – naglasio je Dodik.
On je podsjetio da je jedina osoba koja se spasila i preživjela pokolj bila Mara Bulut, koja je svojevremeno svjedočila da su ustaše vadile bebe iz kolijevki i razbijale dječije glave o zid pred očima majki.
O kakvoj bestijalnosti i pokolju je riječ, kaže Dodik, govori i činjenica da je prvo dijete u Prebilovcima stasalo za školu tek 1956. godine, a prvi mladić, regrut otišao je na odsluženje vojnog roka 1967. godine.
– Teško je pronaći riječi koje mogu opisati razmjere ovog srpskog stradanja nad kojima su se zgražavali čak i generali Benita Musolinija, kojem je jedan od njegovih generala Alesandro Luzana poslao izvještaj u kojem je naveo da je učiteljica Stana Arnautović silovana pred njenim đacima, da su bile silovane čak i djevojčice od osam, 12, 15 godina, te da su Hercegovina, Bosna, Lika, Dalmacija pune takvih srpskih sela kao što su Prebilovci – podsjetio je Dodik.
On je rekao da Prebilovci nisu samo mjesto srpskog stradanja, već primjer bezdna do kojeg čovjek može da padne kada mržnja nadvlada ljudskost i empatiju.
- Kada danas izgovorimo riječ Prebilovci sve nas asocira na hercegovačke jame pune tijela nedužnih Srba čiju krv nije više mogla ni zemlja da primi pa je danima voda na izvorima bila crvena. Ali, ono što mračni umovi ustaša Ivana Jovanovića Crnog nikada nisu mogli i neće razumjeti jeste priroda hercegovačkog Srbina, njegov inat, ponos i dostojanstvo i zato onaj koji ne razumije šta su Prebilovci, šta je Hercegovina i šta su Hercegovci, on ne razumije ni šta je i kakav je srpski narod – pun ponosa, inata i dostojanstva da je spreman iz pepela da vaskrsne – istakao je Dodik.
On je naveo da su 4. avgusta 1991. godine u Spomen-kosturnicu sahranjeni posmrtni ostaci 4.000 Srba iz Hercegovine, žrtava ustaškog genocida u Drugom svjetskom ratu, među kojima su i stradalnici iz Prebilovaca, ali, dodao je, i mrtvi su im smetali pa su potomci ubica u junu 1992. minirali Spomen-kosturnicu.
– Po povratku Srba u Prebilovce, nakon 2000. godine, ostaci kostiju prebilovačkih novomučenika su sakupljeni i sahranjeni u kripti Hrama Vaskrsenja Hristovog koji je urađen po uzoru na Crkvu Hristovog groba u Jerusalimu, koja je simbol Vaskrsenja i simbol života – istakao je Dodik, zahvaljujući čijoj pomoći i podršci, između ostalih, je i izgrađen ovaj hram.
On je naglasio da je iz raznijetih i polomljenih kostiju i srušenih zidova Spomen-kosturnice iznikao Hram Vaskrsenja Hristovog, koji stoji kao spomenik pobjedi života nad smrću i pobjedi Prebilovčana nad ustaškim zlom.
- Posjetiti Prebilovce danas znači otići na mjesto gdje je smrt izgubila, a život vaskrsao. Svaki kamen u tom selu opominje nas da moramo biti čvrsti i jaki kao hercegovački krš i da nikada ne smijemo zaboraviti ovo svetilište, jer zaborav ubija po drugi put.
Naša je patriotska dužnost da nam Prebilovci budu i zavjet, i opomena, i ponos i da djecu učimo o svetim mučenicima prebilovačkim, jer dok god u nama živi sjećanje na njih, niko nas ne može izbrisati. Primjer je ovo malo, ali veliko selo koje su htjeli da izbrišu sa lica zemlje, a ono je postalo naša svijetla i sveta tačka – rekao je Dodik.
On je naglasio da sjećanje nije osveta, već dug prema precima koji nisu imali priliku da ostare, da odgajaju djecu, da sanjaju budućnost, ali i dug prema istoriji, koja nas uči da zaborav otvara vrata ponavljanju zločina.
– Danas imamo svoju republiku – Republiku Srpsku, jake i stabilne institucije koje su garant našeg postojanja i našeg opstanka, gdje smo svoji na svome i tako će ostati. Samo jedinstveno, hrabro i sa jasnim politikama možemo sačuvati Srpsku, a time i svoju sadašnjost i budućnost – poručio je Dodik.
