Stranci dođu, odu i ostave BiH u još većim političkim problemima. Neka bošnjačka politička elita razmisli koliko je ambasadora, visokih i niskih i Bog zna kakvih sve predstavnika prodefilovalo ovom zemljom, koji je po isteku mandata ostave svojim nastavljačima politike razgradnje zemlje, bez odgovornosti.
Milorad Gutalj
Piše: Milorad Gutalj
Može li BiH kao zajednica Srba, Hrvata i Bošnjaka i ostalih naroda koji žive u ovoj zajednici opstati u sadašnjem političkom kapacitetu?
Odgovor je jasan. Ne može. Ne može iz tri razloga.
Prvo, sarajevska politika ne funkcioniše na izbornim i izvornim bošnjačkim principima jer je sav svoj politički suverenitet i kapacitet „prenijela“ na neke od ambasada, OHR, kao i strance u Ustavnom sudu BiH.
Iz tog razloga sarajevska politika nema samostalan politički kapacitet ni društvenu koheziju da suvereno upravlja ravnopravno političkim procesima sa druga dva konstitutivna naroda Srbima i Hrvatima, kako je to predviđeno u Ustavu dejtonske BiH.
Bošnjaci žele da, u svom pohodu preko ovlašćenih i neovlašćenih stranaca koji se u ovoj zemlji ponašaju kao suvereni, „ovladaju“ politički i ekonomski cijelim teritorijom BiH, zanemarujući interese Srba i Hrvata kao da ova dva naroda nisu ravnopravni politički subjekti u ovoj trodjeljnoj zajednici.
Drugo, za razliku od politički /ne/samostalnih Bošnjaka, Srbi žele ravnopravan odnos u BiH, poštujući dejtonski Ustav i sva prava koja proističu iz ovog međunardnog sporazuma.
Ta prava se, prije svega, odnose na teritorijalni i geografski princip BiH, koja je svoj suverenitet /Dejtonom/ prenijela na Republiku Srpski i Federaciju BiH.
Rukovodstvo Republike Srpske svoj politički kapacitet crpi upravo iz Dejtonskog međunarodnog sporazuma, koji je iscrpno dao nadležnosti Republici Srpskoj, Federaciji BiH, kao i teritorijalnoj zajednici BiH.
Republika Srska želi u okviru Dejtonskog sporazuma da gradi institucionalni, politički i ekonomski kapacitet, ne oduzimajući nikome nikakva prava i ne gledajući preko plota šta se radi u komšiluku.
Republika Srpska želi „fabričko podešavanje“ Dejtona.
Treće, hrvatska politička elita, koju mnogi smatraju da je ona još jedina koheziona snaga Federacije BiH i Republike Srpske, nastoji da vrati što više oduzetih prava koja je „izgubila“ u dosadašnjim političkim „mimoilaženjima“ sa političkim Sarajevom.
Iako je hrvatska politička elita više puta izmanipulisana i prevarena od političkog Sarajeva, još vjeruje u BiH, ali samo na izvornim Dejtonskim principima.
Kad bi bilo političke mudrosti i želje, BiH kao zajednica ravnopravnih naroda mogla bi da se, prema dejtonskom Ustavu, razvija kao i svaka normalna zemlja.
Ali, sve što je ovdje rečeno pomalo naivno i bajkovito djeluje. Evo i zašto. BiH teritorijalni prostor je pogodan za manipulacije koje traju od potpisivanja Dejtonskog spotazuma, u posljednje vrijeme sa pojačanim intenzitetom.
Politička kriza se generiše preko Ustavnog suda BiH u kojem glavnu riječ vode strane i bošnjačke sudije, OHR, koji nema legitimitet, kao i pojedine ambasade, čiji se predstavnici ponašaju kao suvereni sa izraženim kolonijalnim /ne/ukusom.
Primjer za to je da je jedan od tih ambasadora učesnik „parade ponosa“ u Sarajevu o kojoj danas više niko ne priča-toliko je prihvaćena, da iz helikoptera prati vojne vježbe Oružanih snaga BiH i SAD na Manjači i u Tuzli, te do toga da je ambasada nezaobilazno savjetodavno ili naredbodavno mjesto za mnoge političare koji su svoj politički suverenitet predali strancima.
Zašto politička bošnjačka elita još nije uvidjela da od tridesetogodišnjeg zamajavanja i pravljenja suverene i unitarne BiH, prema njihovoj mjeri i želji, nema ništa.
Zato je neophodno da sarajevska politička elita „dobrovoljno“ predati politički suverenitet „oduzme“ od stranaca i da zajedno sa Srbima i Hrvatima, kao autohtonim narodima na ovom prostoru gradi i razvija zemlju na principima ravnopravnosti, kako je to predviđeno i dejtonskim Ustavom.
Stranci dođu, odu i ostave BiH u još većim političkim problemima. Neka bošnjačka politička elita razmisli koliko je ambasadora, visokih i niskih i Bog zna kakvih sve predstavnika prodefilovalo ovom zemljom, koji je po isteku mandata ostave svojim nastavljačima politike razgradnje zemlje, bez odgovornosti.
Kome treba takva zajednica. Srbima i Hrvatima sigurno ne, a Bošnjaci neka dođu u pamet.
