Član Nezavisne međunarodne komisije za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji 1992-1995. godine Stiven Mejer poručio je za ATV da se sarajevske vlasti nisu potrudile da se suoče sa činjenicama koje su u Izvještaju predstavljene i da je gotovo neizbježno da će Republika Srpska proglasiti nezavisnost.
– Bili bismo srećni da raspravljamo o činjenicama sa sarajevskim vlastima. Oni su samo davali etikete, nas su klevetali. To nije problem za mene, već sam to doživio. Rekli su da sam lobista Vlade Srpske, da me plaćaju. Ako je to istina, nisam vidio bilo kakav novac dosad. To nije istina. Vlasti u Sarajevu, kao i direktor Memorijalnog centra u Srebrenici, su nas osudili, ali je jasno da ga nisu pročitali, da se nisu suočili sa činjenicama, samo su reagovali – kaže Mejer.
On takođe ističe da u procesu traženja informacija i ratne arhive od vlasti u BiH, Republika Srpska je dostavila većinu zatraženog, dok iz FBiH nisu dobili sve ratne arhive koje su tražili, tako da su obavljali dosta sopstvenog istraživanja.
– U predstavljanjima koje smo održali i intervjuima koje sam dao, rekli smo da postoje dva spektra. Prvi je sama Srebrenica. Šta se tamo desilo, zašto i kako se desilo. Proveli smo mnogo vremena istražujući broj ubijenih, kako su ubijeni, kako smo došli do toga. Ali drugi dio se bavi lekcijama za budućnost. Ne želimo sada da stanemo. Želimo da tražimo pomirenje. Ovdje u Bosni, ali i širom svijeta. Prvo, što se tiče Bosne. Zbog Inckovog zakona. Moram da kažem da je naš izvještaj zapravo vezan za Inckov zakon na neki način. Mi smatramo da je Izvještaj ohrabio Incka da nametne svoj užasni zakon. Zaključili da nam to daje opravdanje da nastavimo da težimo ka pomirenju. Odgovor na Incka u Bosni je različit. Odgovor u Republici Srpskoj je veoma drugačiji od odgovora u Federaciji. Vjerujem da je način na koji je Vlada ovdje odgovorila – povlačenjem iz odlučivanja – gura situaciju mnogo bliže nezavisnosti Republike Srpske. Mislim da je gotovo neizbježno da će Republika Srpska proglasiti nezavisnost – kaže Mejer.
Razgovori o nezavisnosti Republike Srpske gotovo uvijek povlače priče o novom nasilju, iako svi zvaničnici u Srpskoj naglašavaju da to treba uraditi samo zakonito i mirnim putem.
– Da, miran razlaz, mislim da je to za pohvalu, i tako bi trebalo da bude. Ne mislim da će biti intervencije NATO-a u slučaju nezavisnosti, prije 15 godina možda bi bilo, ali za to danas nema volje. Predaleko se otišlo povlačenjem iz institucija koje donose odluke, povlačenjem predsjednika Dodika iz tročlanog Predsjedništva, već se otišlo mnogo, mnogo dalje. Kada bi Vlada Srpske rekla Fedreaciji: „Hajde da se napravi miran, prijateljski razlaz. Ovo ne funkcioniše, Inckov zakon to pokazuje. Zapad nas je gurnuo u ovu tvorevinu zvanu Bosna. To nije ono što smo željeli. Hajde da uradimo ono što mi želimo sada“ – ne mislim da bi tada bilo NATO odgovora. Mislim da je moguće određeno nasilje između muslimana i Srba u graničnim područjima, mislim da je to moguće. Zato smatram da je važno da Republika Srpska nastavi sa ulaganjem u svoje snage MUP-a isključivo za odbrambene svrhe, ostane potpuno posveđena odbrani i mirnom razlazu – kaže Mejer.
Ne vjerujem da će se NATO umiješati
– Razmijem strah, jer ste to proživjeli. Ja sam se time bavio iz daljine, ali sam i bio ovdje. Razumijem strah, već su me ovdašnje vlasti pitale da li će se NATO umiješati ako ovo uradimo, rekao sam da ne mislim tako. Ovo nisu rane devedesete. Ovo su rane dvijehiljadite. Situacija je veoma drugačija. Ne mislim da evropske zemlje zapravo brinu da li će Bosna ostati cjelovita ili ne. Više bi voljele da ostane, ali ako se desi miran razlaz, mislim da će Evropa to da prihvati. Sjedinjene Države se tome protive, naravno, ali Sjedinjene Države nisu promijenile svoju politiku 26 godina – kaže Mejer.
Mejer objašnjava da vjerovanje SAD-a da imaju pravo i dužnost da osiguraju ljude koji ne znaju bolje, nauči ih kako treba da žive nije dalo nigdje rješenje.
– Sada smo u Avganistanu došli do trenutka kada ljudi to shvataju. Trenutno radim na projektu koji se zove „Pad Sjedinjenih Država“. Ne radi se o tome da smo izgubili mnogo moći, već da postoji više država i da je međunarodni sistem drugačiji. Putin, Si Đinping, oni ne brinu šta kaže Vašington, oni će slijediti vlastite interese. I to se pokazuje. Ako se vratite unazad, od Vijetnama, Somalije, Iraka, Avganistana, nismo uspjeli da postavimo američki tip demokratije u bilo kojoj od ovih država. Zapad je ovdje forsirao situaciju. Bilo je mnogo podjela u američkoj vladi o ovome. Nekada to ljudi ne razumiju, misle da u američkoj vladi vlada jednoumlje. To nije istina – podvlači Mejer.
Za nezavisnost Srpske potrebni razgovori sa članovima Kongresa
Stiven Mejer kaže da je nezavisnost Republike Srpske moguća, ali da na tome treba da se radi i razgovara sa članovima Kongresa.
– Kada pogledate situaciju prije 20 godina, mnogi članovi Kongresa, a naročito Klintonove Bijele kuće, već su odlučili da će to napraviti od Bosne, da će u Bosni uspostaviti demokratiju. Neki od nas su se pitali zašto baš Bosna, zašto da napravimo jednu državu od Bosne, kada oni to ne žele. Nikada nije bilo pravog odgovora, osim toga da imamo dužnost i odgovornost. Kada je sve pošlo po zlu između Amerikanaca i Srba? Kroz istoriju smo bili na istim stranama, Srbi su bili veoma poštovani tokom Prvog svjetskog rata, srpska zastava se vijorila na Bijeloj kući, milsim da je to bio jedini takav slučaj u istoriji. Takođe i tokom Drugog svjetskog rata. Kada smo takoreći postali neprijetelji? Predsjednik Vilson je podigao srpsku zastavu na Bijeloj kući krajem Prvog svjetskog rata. Pogoršalo se kada su vodeći političari Bijele kuće, poput Medlin Olbrajt, Entonija Lejka, tadašnjeg savjetnika za nacionalnu bezbjednost, odlučili da su Srbi krivi za etničko čišćenje, da su Srbi započeli diskriminaciju, ubijanja, sve to, i nisu slušali razum. Tako smo krajem 1995. počeli kampanju bombardovanja. Polazi odatle, da su „prokleti Srbi“ sve započeli – kaže Mejer za ATV i dodaje:
– U Vašingtonu nikad nije bilo pravog razumijevanja etničke dimenzije i koliko je ona duboka. Pitali su se kako to da ne možete da živite zajedno, i htjeli su da vam pokažu kako da živite zajedno. To nije uspjelo. Nismo vam pokazali kako da se slažete, jer to nije naš posao. Trebalo je da otkrijete način kako da živite, zajedno ili odvojeno. Godine 1992, kada su Srbi bojkotovali referendum, Vašington je bio bijesan što su se to usudili. Mnogi od nas u CIA su objasnili da ne žele da budu dio toga, a odgovor Bijele kuće je da moraju da budu dio toga. Pa, doživjeli smo katastrofu. Ponavljam, da se ovo desilo 15 i 20 godina ranije, odgovor SAD bi bio veoma drugačiji. Obratite pažnju na ono što je Dodik već uradio. Povukao se iz Predsjedništva, povukao srpske predstavnike iz institucija ukojima se odlučuje. Prije 20 godina to se ne bi tolerisalo. Sada se to gotovo i ne komentariše.
