Angela Merkel se polako povlači iz dnevne politike. I dalje ima većinsku podršku građana, ali sve je više onih koji je mrze. Ljudi koji je poznaju kažu da još samo želi da ne ostavi Njemačku, EU i svijet u potpunom haosu.
Često su joj predviđali raniji odlazak sa političke scene, posebno kada bi se ljuljala koaliciona vlada sa Socijaldemokratama. Ali nakon više od 14 godina, Angela Merkel je i dalje kancelarka. Ona bi da ostane na toj poziciji do kraja mandata.
U tome ima podršku javnosti: Uprkos kritikama na rad koalicije, velika većina građana bi željela da Merkelova ostane kancelarka do redovnih izbora na jesen 2021.
– Vi me poznajete – jedna je od rečenica koje je koristila u izbornoj kampanji 2013. godine. To znači: Sa mnom znate na čemu ste. Rečenica je pokazala koliko je sama Merkelova bila u centru političke kampanje.
Dramatične promjene
Njemačka i svijet više nisu ono što su bili 2005. godine kada je Angela Merkel prvi put postala kancelarka.
U Njemačkoj je politika postala više polarizovana nego svih prethodnih decenija zajedno: desničarska Alternativa za Njemačku je najjača opozicija u Bundestagu, a zastupljena je i u svim pokrajinskim parlamentima. Tradicionalne velike partije, poput Demohrišćana Angele Merkel i Socijaldemokrata, dramatično su izgubile na podršci.
Situacija u svijetu se takođe pogoršala.
– Vremena, kada smo se u potpunosti mogli osloniti na druge su mahom prošla – rekla je Merkelova prije dvije godine kada je američki predsjednik Donald Tramp doveo u pitanje postojanje NATO-a. Godinu dana ranije, tijesna većina Britanaca glasala je za izlazak Velike Britanije iz EU.
Najkasnije nakon referenduma o Bregzitu i dolaska Trampa, njemačka kancelarka je uočila „ozbiljnu krizu u zapadnim demokratijama“, primetio je njen biograf Ralf Bolman. On kaže da je kancelarkin cilj do kraja mandata da, „koliko to bude u njenoj moći, ne ostavi u haosu Evropu i svijet“.
Merkelova nikada nije bila velika vizionarka. U tom pogledu je ogromna razlika između nje i francuskog predsjednika Emanuela Makrona. Nakon niza prijedloga za reformu EU, koje je Merkel ili odbijala ili ignorisala, Makron je podstakao veliku raspravu izjavom o „moždanoj smrti NATO-a“.
Mnogi njemački Demohrišćani poželjeli su da se Angela Merkel barem malo ugleda na Makrona, da je barem malo zarazi njegov žar za vlašću, da udahne njemačke akcente evropskoj politici umjesto što rutinski kormilari krizama.
Između mržnje i hvalospijeva
Ipak, Angela Merkel je ponešto uspijela da promijeni – samim tim što je napravila karijeru u patrijarhalnoj partiji. Odbacuje epitet „feministkinje“.
– Ne želim da se kitim tuđim perjem – rekla je jednom za nedjeljnik Cajt.
U Bundestagu je udio žena u 14 godina otkako je Merkel na funkciji čak značajno opao – sa 42 na 31 odsto.
Njemačka kancelarka često prećutkuje da je upravo ona blokirala zahtjeve sopstvene partije za uvođenjem kvota za žene u Bundestagu. S druge strane, ona je u najviše etaže politike uvela nekoliko žena – svoju nasljednicu na čelu partije Anegret Kramp Karenbauer, današnju predsjednicu Evropske komisije Ursulu fon der Lajen ili ministarku poljoprivrede Juliju Klekner.
Njene riječi „Poznajete me!“ takođe sugerišu kontinuitet. Njen biograf Bolman, pak, kaže da je Merkelova spremna na fleksibilne odluke ako su „pragmatične“ i odgovaraju trenutnom političkom raspoloženju.
Kao fizičarka je vjerovala u nuklearnu energiju. Ali nakon teške havarije u Fukušimi, odlučila je da postepeno obustavi rad nuklearnih elektrana u Njemačkoj. Na kraju je odobrila pravo na homoseksualne brakove, iako se sa tim intimno ne slaže. Tokom njene vladavine je ukinuta i vojna obaveza, na šta ranije konzervativci ni u ludilu ne bi pristali.
Ali ništa nije bilo toliko kontroverzno kao odluka Merkelove iz 2015. da otvori granice Njemačke za stotine hiljada izbeglica. Alternativa za Njemačku (AfD) se tada bukvalno bacila na kancelarku. Kada bi neki od došljaka u Njemačkoj počinili zločin, AfD bi žrtve nazivala „kancelarkinim leševima“.
Tako je Merkelova za neke postala najomraženija osoba u zemlji, a za druge spasiteljka zapadnih vrijednosti. Magazin Tajm proglasio je za ličnost 2015. godine, dok su demonstranti iz redova desničara izlazili na ulice sa transparentima „Merkel mora da ode“ ili čak maketom vješala gdje je omča bla „rezervisana“ za nju.
Opada povjerenje u politiku
Kako god, njemačka kancelarka je u anketama i dalje često najpopularnija politička figura u zemlji ili je barem u vrhu popularnosti. Ali kancelarka je svjesna kontroverzi koje izaziva. Pred posljednje izbore je javno ispričala da je dugo razmišljala da li da se opet kandiduje za kancelarku. Rijetko se pojavljuje u izbornim kampanjama, sve manje učestvuje u dnevnoj politici i uglavnom se bavi državnim posjetama.
Stručnjacima za spoljnu politiku iz njenih redova, poput Roderiha Kizevetera, nedostaje jasna spoljnopolitička linija: „Ona nema nacionalnu strategiju koja transparentno pokazuje njemačke interese, snage ali i slabosti.“
Istraživanja javnog mnjenja koje je prošle jeseni objavio institut Alensbah, pokazuju da opada povjerenje u političare u Njemačkoj. Samo 57 odsto ispitanih vidi stabilnost kao jednu od velikih prednosti Njemačke, dok ih je 2015. godine bilo 81 odsto. Postojeći politički sistem samo 51 odsto ispitanika ocijenjuje kao prednost, u odnosu na 62 odsto od prije četiri godine.
Kakva će biti zaostavština Angele Merkel? Bolman vjeruje da kancelarka „želi sebe da vidi kao ženu koja je vodila Njemačku kroz mnoge krize – finansijsku krizu, krizu evra, krizu u Ukrajini, izbjegličku krizu i to relativno sigurno. Dakle, kao političarku koja je donekle sačuvala stabilnost sistema.“
– Osim toga, Merkel je i zemlju i stranku načinila liberalnijim i otvorenijim, ali po cijenu da se desničarska populistička stranku uselila u Bundestag. Tako AfD kao opozicija otelotvoruje snage koje se protive ovim promenama vrijednosti – dodaje ovaj biograf.
Angela Merkel više nema mnogo vremena, a laganim povlačenjem sa dnevno-političke scene jasno daje do znanja da ne treba od nje očekivati više krupne političke zaokrete. Umjesto toga, kancelarka sve više prepušta teren Anegret Kramp Karenbauer koja bi mogla da bude iduća kancelarka – ako se izbori u okviru svoje stranke.
Ali, ko god dođe na mjesto Angele Merkel, njegov rad će se mjeriti sa radom dugogodišnje kancelarke. A to za nasljednika ili nasljednicu neće biti lak zadatak.
