Američko uplitanje u izborne procese drugih država nije novi mehanizam, a o njihovoj akciji u tadašnjoj SR Jugoslaviji, kada je srušen Slobodan Milošević, govorili su lideri tadašnje opozicije, kao i američki zvaničnici koji su direktno uticali na postupanje opozicije.
Vilijem Montgomeri, američki diplomata i ambasador SAD-a u Beogradu nakon uspostavljanja diplomatskih odnosa, govorio je u dokumentarcu „Konačni pad“ o tome kako je američka administracija podržavala kroz logistiku i novac opoziciju u Srbiji.
– Izgledalo je da je najlakše da se stupi u kontakt sa njima da se na svake dvije-tri nedjelje organizuje neka međunarodna konferencija o Balkanu. Ali, takođe, nekoliko puta neko bi došao da se vidi sa mnom u Budimpešti, ili bih ja išao da se vidim sa njima u Crnoj Gori – objasnio je Montgomeri.
Lider PDP-a Branislav Borenović upravo na ovakvim ili sličnim forumima i konferencijama učestvovao je nekoliko puta. Od Majamija, preko Vašingtona.
U februaru je učestvovao na dvodnevnoj međunarodnoj konferenciji na temu očuvanja stabilnosti i razvoja demokratije u centralnoj i istočnoj Evropi, koja se u organizaciji američkog Florida internacionalnog univerziteta i švedske Fondacije Jarl Hjalmarson održava u Miamiju.
Tu je i seminar Ifimes-a, na kojem su prisustvovali njemački političari.
Na ovakvim forumima Montgomeri je objašnjavao da se ne daju isključivo pare.
– Kako da prikupite sredstva, kako da privučete članstvo, kako da budete sigurni da će glasati za vas, koga da kontaktirate na dan izbora i pozovete da glasa. U jednom vrlo širokom spektru aktivnosti omogućavali smo obuku i sredstva. Mislim da bi bez tih sredstava i obuke bilo mnogo teže svrgnuti Miloševića. Ne nemoguće, ali teže – rekao je Montgomeri.
Kontakti opozicije u Srbiji i nevladinih organizacija postali su učestali kada je ambasador u Hrvatskoj, Vilijem Montgomeri, otvorio predstavništvo za Srbiju u Budimpešti.
Nakon toga krenuli su masovni odlasci u Budimpeštu, po novac, po savjete, po ideje, svjedočila je novinarka Ljiljana Smajlović.
Novac je preko granice prenošen isključivo u gotovini.
– Većina para iznošena je iz Budimpešte. Imao sam jaknu sa duplom kragnom u koju je moglo da stane mnogo novca. Sam sam vozio, pozdravimo se na granici i uvijek su me puštali. Nisu pravili probleme. Kad dolazim, kažu mi broj sobe u koju da uđem i tu me pakuju. Kad pređem u Srbiju tu me raspakuju. Nisam ni brojao. Ali tako je novac dolazio u Srbiju – rekao je Velimir Ilić, tadašnji član DOS-a.
I ovo je važan podatak koji oslikava trenutnu situaciju u Republici Srpskoj. Prije nekoliko dana u automobilu u Gradišci, koja je uz granicu, pronađen je automobil u kojem je bilo 10.000 evra i promotivni materijal jedne političke partije. Četiri osobe koje su se nalazile u automobilu nisu znale da objasne porijeklo novca, a među njima je bio i ujak Vukote Govedarice.
Policija sumnja da se novac unosio tako što bi svaka osoba koja bi se nalazila u autu kod sebe imala sumu novca koju je dozvoljeno prenijeti preko granice, a vozač bi bio nagrađen sa 100 evra. Tako je bilo i u ovom slučaju.
– Put tog međunarodnog novca, barem kada su stranke u pitanju nije išao legalnim tokovima. Postoje raznorazne priče o iznosima, ali moram da kažem da u DOS-u nikada nismo izvršili presjek – rekao je u pomenutom dokumentarcu tadašnji član DOS-a Nebojša Čović.
– Rekao bih da su EU i SAD, uključujući i pomoć gradovima, sigurno potrošile mnogo više od 100 miliona dolara. Mnogo više – kaže Montgomeri.
U tekstu koji je objavio „Forin afers“, a koji potpisuje Dejvid Šajmer, i koji se bavi uplitanjem američke obavještajne agencije CIA u izbore, navode se detalji i svjedočenja pojedinih zvaničnika agencije, na koji način se tada i šta radilo, a sve sa jednim ciljem – svrgavanjem Slobodana Miloševića.
– Ne znam da smo javno rekli da je naš cilj promjena režima – rekao je Džejms Obrajan, tada specijalni izaslanik Bila Klintona za Balkan.
„Forin afers“ navodi da su od sredine 1999. godine, pa do kraja 2000. i javne i privatne američke organizacije potrošile oko 40 miliona dolara na razne programe u Srbiji, podržavajući ne samo Miloševićevu opoziciju, već i medije, građanske organizacije i inicijative koje su pozivale na glasanje.
Jedni radili javno, a drugi tajno
Takođe, navodi se da su Stejt department, USAID i nevladine organizacije koje je finansirala Amerika to radile javno, ali da je CIA to činila u tajnosti.
I ovo je važan podatak jer lideri opozicionih partija često goste ili su gosti velikih nevladinih organizacija u BiH.
Ranije su mediji pisali o Fondaciji „Konrad Adenauer“ i Jeleni Trivić.
Autor teksta navodi i da mu je Džon Sajfer, svojevremeno operativni oficir CIA, rekao da je između 1991. i 2014. godine znao za samo jednu „uspješnu“ operaciju miješanja ove organizacije u izbore – u Srbiji 2000. godine.
– Bilo je tajnih napora da se pokuša sa podrškom protivljenju Miloševiću – rekao je Sajfer, uz podsećanje da je CIA, nakon što je Klinton obavijestio odabrane članove Kongresa, radila „podržavajući i finansirajući i pružajući pomoć određenim kandidatima opozicije – to je bila glavna stvar“.
Sajfer, koji je postao šef CIA u Srbiji neposredno nakon izbora, objasnio je da je agencija dala „sigurno milione dolara“ u kampanju protiv Miloševića, uglavnom sastajući se sa ključnim liderima srpske opozicije van granica zemlje i „pružajući im gotovinu“ na licu mjesta.
Službenici CIA, za razliku od drugih vladinih zvaničnika SAD-a, mogli su da rade u tajnosti.
– Zbog prirode i načina na koji radimo – objasnio je Daglas Vise, tadašnji operativni oficir CIA sa sjedištem na Balkanu.
Kazao je i da je učešće američke obavještajne agencije u izborima bilo „značajno“, dok je Vašington koristio „sve instrumente nacionalne sile u Srbiji kako bi stvorio rezultat koji je bio ugodan za SAD“.
Napomenuo je da su zvaničnici Vlade Srbije dali zasluge CIA za njihovu pobjedu iza zatvorenih vrata.
– Mnogi ključni igrači koji su postali vodeće osobe u zemlji nastavili su da se sastaju sa nama i da nam govore da su naši napori doveli do njihovog uspjeha – rekao je Sajfer, „u smislu da smo im pomogli u svemu, od oglašavanja do finansiranja do načina na koji su stvari uradili tokom kampanje“.
