Milan Kundera, proslavljeni , književnik, pripovedač, romansijer, esejista i dramski pisac preminuo je u 95. godini.
Milan Kundera je rođen u Brnu 1929. godine na svjetski Dan šale, a proslavio se romanom pod naslovom Šala. Politička provokativnost romana autora će nakon sovjetske invazije odvesti u egzil. Dvadesetak godina neće moći da se vrati u domovinu, pišući sve vrijeme na češkom jeziku. Od trenutka kada povratak postaje moguć, on počinje na piše na francuskom.
Diplomirao je 1952. na Akademiji za pozorište i film u Pragu, na kojoj se iste godine zaposlio i predavao svjetsku književnost.
U književnosti se javio pedesetih godina „angažovanim“ stihovima (zbirka pjesama Čovjek vrt prostrani – Člověk zahrada širá, 1953. i poema Posljednji maj – Poslední máj, 1955) i dramama koje veličaju komunističke mitove, da bi se šezdesetih odrekao ovih djela i postao vodeća ličnost kruga pisaca koji su 1967. inicirali Praško proljeće.
Poslije dramskog teksta Vlasnici ključeva (Majitelé klíčů, 1962) i dvije zbirke pripovedaka objavio je 1967. roman Šala, koji mu je donio svjetsku slavu.
Veliki odjek je doživelo njegovo istupanje na Kongresu čehoslovačkih pisaca 1967. godine. Bio je istaknuti saradnik, zajedno sa kod nas dobro poznatim filozofom Karelom Kosikom, slavnih praških Literarnih novina. Poslije gušenja Praškog proljeća i okupacije Čehoslovačke 21. avgusta 1968. godine Kundera je u svojoj domovini bio nepostojeća ličnost. Samo su dvije njegove knjige – roman Šala i zbirka pripovedaka Smiješne ljubavi – ugledale svjetlo dana u Čehoslovačkoj do 1970, kada su bile povučene iz knjižara i biblioteka.
Godine 1975. Kundera prihvata poziv francuskih intelektualaca koji su ga podržavali da bude gostujući profesor na fakultetu u Renu. Kunderini romani doživeli su svjetski uspjeh. U nizu polemičkih intervjua i ogleda koji su doživjeli veliki odjek u Francuskoj i u svijetu, Kundera je izazovno progovorio o važnim istorijskim i društvenim temama. Zbog takvog njegovog književnog i vanknjiževnog djelovanja, komunističke vlasti u Čehoslovačkoj mu 1978. oduzimaju državljanstvo.
Punih dvadeset godina, od 1970. do 1990. godine, Kundera će biti zabranjen u svojoj domovini. Njegove pripovetke i romani biće u toku tih dvadeset godina objavljivani na češkom u inostranstvu, u Kanadi, u izdavačkoj kući Zdene Salivarove Škvorecki i Jozefa Škvoreckog u Torontu i u francuskim prevodima u Parizu. Biće prevođene širom svijeta u velikim tiražima.
Pisac slavan u čitavom svijetu bio je u isto vrijeme zabranjen i prećutan u svojoj domovini.
U toku tih dugih dvadeset godina Milan Kundera u Francuskoj pronalazi svoju novu, drugu domovinu. Godine 1981. dobija francusko državljanstvo, ali odlučno odbija etiketu „disident“ koju mu novinari nastoje prišiti. Svakako da je u njegovom slučaju „kulturna asimilacija“ bila značajan dio i njegove književne poetike.
Na češkom jeziku objavio je romane: Šala (1967), Život je drugde (1973), Oproštajni valcer (1973), Knjiga smijeha i zaborava (1978), Nepodnošljiva lakoća postojanja (1984) i Besmrtnost (1990); zbirku pripovedaka Smiješne ljubavi (1968) i dramu Žak i njegov gospodar (1971).
Na francuskom jeziku objavio je romane: Usporavanje (1995), Identitet (1997), Neznanje (2000) i Praznik beznačajnosti (2013); kao i knjige eseja: Umjetnost romana (1986), Iznevjereni testamenti (1993), Zavesa (2005) i Susret (2009).
