Molijer – genijalna rugalica

360
Foto: shakespearemelodijo.com

Francuski pisac Žan-Batist Poklen Molijer (1622-1673), jedan od najvećih svjetskih komediografa, umro je na današnji dan 1673. godine.

Molijer je vodio pozorište i pisao komedije u kojima je obično igrao glavne uloge.

Prvi veći uspjeh postigao je 1659. djelom „Smiješne precioze“. U više od 30 komada je genijalno ismijavao mane društva, staleške predrasude pokvarenost aristokratije i gramzivost buržoazije.

Bio je materijalista i vatreni pobornik zlatnog pravila renesanse: „Upravljati se prema prirodi“.

Ostala djela: „Škola za muževe“, „Škola za žene“, „Tartif“, „Don Žuan“, „Mizantrop“, „Žorž Danden“, „Tvrdica“, „Učene žene“, „Građanin-plemić“…

Sam je sebe nazvao „Molijer“ – kao pseudonim.

Rođen je u porodici imućnog kraljevog tapetara, završio je pravo, ali se odrekao pravničke karijere i postao glumac.

U Parizu je osnovao pozorišnu družinu „Slavno pozorište“ za koju je prerađivao italijanske komedije.

U početku je pisao farse, a prve komedije su mu u stihovima. Napisao je niz komada u prozi i stihu. Bio je predstavnik klasicizma.

Molijer je razvio italijansku komediju intrige u društvenu komediju i komediju običaja sa tragikomičnom pozadinom u kojim veličina komičnog doseže razmjere tragičnog.

Bolovao od plućnog oblika tuberkuloze kojom se vjerovatno zarazio kao mladić u zatvoru.

Jedan od najpoznatijih trenutaka u Molijerovom životu je bio onaj zadnji, koji je postao legendaran. Tokom izvođenja svoje posljednje predstave na pozornici je kolabirao zbog napada kašlja tokom kojeg je iskašljavao krv.

Predstava je sadržavala rakošne plesne tačke, uz muziku kompozitora Marka-Antoana Šarpantjea koja se, ironično, zvala „Umišljeni bolesnik“.

Molijer je insistirao da završi nastup. Usljed krvarenja, ponovno je kolabirao poslije nastupa, pa je odveden kući, gdje je i preminuo nekoliko časova kasnije bez primanja jeloosvećenja jer su dva sveštenika odbila poziv, dok je treći došao prekasno.

Praznovjerje da zeleno glumcima donosi lošu sreću potiče od njegovog zadnjeg nastupa, za vrijeme kojeg je nosio odjeću te boje.

Prema francuskim zakonima toga vremena, glumcima nije bilo dopušteno da budu sahranjeni na „svetom tlu groblja“. Ipak, Molijerova udovica Arman zamolila je kralja da njenom suprugu omogući uobičajeni pogreb. Kralj se saglasio, pa je Molijereovo tijelo sahranjeno u dijelu groblja namijenjenom za nekrštene bebe.

Godine 1792. Molijerovi zemni staci su preneseni u muzej.