Piše: Rajko Vasić
Ne možeš iz jedne vjere i nacije otići u drugu vjeru ali ne otići u drugu naciju, bez velikih istorijskih, nestajućih, posljedica.
Jer, neke stubove nacije nikada ne možeš izgraditi.
Jezik. Državu. Teritoriju. Moraš nekog istrijebiti da bi to ostvario.
Muslimani u BiH, Bošnjaci, ne mogu, sada da stvore svoju naciju i svoj jezik.
Oni bi morali da sjednu na konje, naprave kola, i odaju po planinama i brdima, da skupljaju plodove i love divlje krmke, pardon, da love jelene i da tako preživljavaju. Pa, onda, zauzmu neku planinu i dolinu, dok ne dođe neko jači i otjera ih. I tako decenijama, vijekovima.
Kroz sve te jebanluke, stvara se jezik, uče se nove riječi, prenosi se na djecu…
Muslimani BiH, vele da su Bošnjaci, mada ih jebu neki rječnici o tome šta su pod Bošnjaci podrazumijevali dragi i mili Turci Osmanlije, najprije su se u Raspadu BiH sjetili teritorije BiH. Pa izgubili ratove. Iako je nepošteno da se kaže da su izgubili, jer u tim ratovima njih je najmanje bilo.
Sad su se sjetili jezika. Kobiva, ako ne možemo teritoriju i državu, daj da otmemo jezik. Samo ćemo ga nazvati bosanski.
Bosanski jezik je jedna vrsta prednacije. Najava nacije Bosanaca. Kao što su sada Crnogorci.
Muslimani BiH mogu svoj govor da zovu kako hoće. Može poturički jezik, na primjer. Može i bosanski jezik. Ali ne mogu taj naziv nametati cijeloj BiH, nametati Srbima i Hrvatima.
Srbi su druga država. Republika Srpska.
I Herceg-Bosna je druga država. Samo ih sramota da kažu.
Ovdje, u našoj državi Srpskoj, ni Nijemci nisu došli da nam nametnu naziv kojim bi mi označavali njihov jezik.
To što muslimani Sarajeva rade sa bosanskim jezikom, nasilje je, terorizam je, prema Srbima i Republici Srpskoj.
