Medijsko izvještavanje u Njemačkoj uključuje ćutnju o korištenju municije sa osiromašenim uranijomom, a taj tabu, kako medijski tako i politički, obični ljudi mogu otkriti samo putem dokumentaraca, piše berlinski dnevnik „Junge velt“ u tekstu povodom 25 godina od početka NATO agresije na SR Jugoslaviju.
Berlinski dnevnik navodi da su dokumentarci o posljedicama upotrebe oružja sa osiromašenim uranijumom – „Toksični NATO – dug put do pravde Srđana Aleksića“ autora Morica Endersa i „Koliko daleko od nulte tačke“ autora Brajana Kaudena, koji su prikazani 21. marta u Berlinu, izazvali snažan interes.
Projekcije je organizovao međunarodni centar ICMGLT, koji predstavlja savez antinuklearnih aktivista, filmskih radnika, naučnika, pravnika, ljekara i aktivista za zaštitu prirode.
Autor teksta „Borba za slike“ Gerd Šuman piše da dokumentarni filmovi mogu biti shvaćeni kao upozorenje na opasnost za čovječanstvo, ali mogu i da razotkrivaju odgovorne strukture i ne uklapaju se u politički narativ.
Šuman citira izjavu nekadašnjeg portparola NATO-a Džejmija Šeja da je „najvažnije da neprijatelj nema monopol nad slikama“.
On navodi da su, nakon što su prvi nevidljivi bombarderi 24. marta 1999. godine, kršeći međunaornod pravo, poletjeli prema Beogradu, slike ovog terora iz vazduha brzo stigle u svijet, uz rušenje narativa Zapada o tome kako treba čitati ovaj rat.
– Politika u Njemačkoj odgovorila je lažima i manipulacijama, a Šej je tada govorio da „ako bi izgubili javno mnjenje u Njemačkoj, izgubili bi cijeli savez“ – piše Šuman i dodaje da je poznato da istina prva strada u ratovima.
On ukazuje da mišljenje građana, koje se zasniva na vijestima i medijskom izvještavanju u Njemačkoj, postaje osnova za pisanje istorije, a to uljučuje i ćutnju o korištenju municije sa osiromašenim uranijumom, a taj tabu, kako medijski tako i politički, obični ljudi mogu razotkriti jedino putem dokumentaraca.
Autor filma „Toksični NATO – dug put do pravde Srđana Aleksića“ Moric Enders prikupio je materijal za film uz velike napore i finansijske poteškoće.
Protagonst Endersovog dokumentrca je međunarodno poznati pravnik Srđan Aleksić, koji već godinama tuži NATO i čiji su mnogi prijatelji umrli od posljedica municije sa osiromašenim uranom kojom je gađano područje Buštranje u južnoj Srbiji.
– Čitvi regioni u tom području, posebno na Kosovu, bili su zagađene, stopa oboljelih od karcinoma porasla je eksponencijalno, a utvrđene su i brojne deformacije. Postoji hiljade mrtvih, a tačan broj se može samo procijeniti. Aleksić, advokat iz Niša, svojim se zalaganjem pretvorio u ključnu figuru otpora protiv radioaktivne municije – piše „Junge velt“.
Profesor međunarodnog prava i portparol Međunarodne koalicije za zabranu uranijumskog oružja Manfred Mor rekao je da se Aleksić pravnim sredstvima bori za odštetu žrtavama oboljelim usljed upotrebe municije sa osiromašenim uranijumom.
– Događaj u Berlinu je neka vrsta svjetske premijere, jer prvi put povezuje dva različita tematska kompleksa o „đavolskoj tvari uranijumu“, uništavanju životne sredine municijom sa osiromašenim uranijumom i nuklearnim oružjem – rekao je Mor.
U drugom dokumentarcu „Koliko daleko od nulte tačke“, autora Brajana Kaudena iz 2022. godine, objavljeni su intervjui koji ilustruju posljedice nuklearnih testiranja na domorodačko stanovništvo, vojnike i civile na područja Maršalovih ostrva.
– Jasno se vidi razmjera zagađenja koje su SAD i Francuska ostavile iza sebe nakon stotina nuklearnih testova između 1946. i 1996. godine i neophodno je četiri milijarde godina za razlaganje nuklearnih posljedica – napominje „Junge velt“.
