Njegova svetost patrijarh srpski Porfirije poručio je na komemoraciji povodom Dana sjećanja na stradale u NATO agresiji 1999. godine u Prokuplju da je nevina krv koja je tada pala širom zemlje postala zalog srpske nade i sjeme spasa.
– U ovaj za srpski, svetosavski narod zavetni dan, skupili smo se da molitvom Bogu posvedočimo opredeljenost da budemo na strani mira, a ne rata, kao i na strani pravednih i nevinih, a ne zločinaca – poručio je patrijarh Porfirije.
U istoriji se, kako je rekao, prije 25 godina, potvrdila drevna istina da je čovjek veliki samo kad je čovjek, a bezdušan kad se opredijeli za antičovještvo.
Patrijarh srpski je istakao da je blagosloven kao sveštenik jer nikakav ultimatum nije pokolebao srpski narod da odustane od ljubavi, Boga i bližnjeg.
– Zar i mala Milica Rakić i Topličanin Boban Nedeljković i ostalih 11 vojnika postradalih u kasarni u Kuršumliji i svi stradali nisu stajali na istoj strani – strani nevine žrtve, strani Avelja? Nevina krv koja je tada pala širom zemlje, postala je zalog naše nade i seme spasa – rekao je patrijarh Porfirije.
On je naglasio da su srpski orijentir i mjerilo sveti mučenici koji su ostali dosljedni sebi i vrijednosnom sistemu koji nema alternativu.
– Zato, i pored činjenice da smo izgubili najmilije, naše poverenje u Boga čini da glavni osećaj koji nas obuzima nije neutešna žalost i nenadoknadivi gubitak nego najdublje saznanje i uverenje da smo imali, imamo, i imaćemo najdostojnije među nama, koji ni za šta nisu hteli i neće da zamene svoju žrtvu za egzekutorske privilegije – istakao je patrijarh Porfirije.
Patrijarh srpski je rekao da je pravi domaćin Prokuplja Sveti Prokopije, a da taj kraj rađa ljude neustrašive vjere koja ne ustupa pred silama laži i zla ovog svijeta po cijenu života.
Patrijarh je istakao da sjećanje na žrtve NATO bombardovanja nije zlopamćenje, već svjedočenje istine, pravde, ljubavi, mira, nastojanje da se projavi punoća dobra.
– Pamtimo prošlost, živimo sadašnjost koja nam je data i idemo u budućnost, imajući kao vodilju nadu, jer po rečima Svetog pisma, „nada ne postiđuje“ – ukazao je patrijarh Porfirije.
Anđelka Tošović, koja je tokom NATO agresije izgubila sestricu Bojanu koja je i najmlađa žrtva NATO bombardovanja i oca Božinu poručila je da je prošlo 25 godina od kada su njene najmilije odnijele ptice i da ih ona nikada nije upoznala.
– Bila sam tada u majčinoj utrobi. Moja porodica se spremala za Vaskrs. Moja majka nije slutila da je i poslednji – rekla je Anđelka.
Ona je naglasila da vrijeme prolazi, ali da rane ne zarastaju.
– Moja majka je tada imala 21 godinu. Ostala je sama. posle dva meseca rodila sam se ja. Naučila me je da nikada i nikoga ne mrzim, da verujem u Boga i dobro u ljudima. Tek sam odrastanjem shvatila koliko mi nedostaju – poručila je ona.
Komemorativna svečanost počela je pomenom stradalim i sa simboličnih 78 sekundi ćutanja, kao sjećanje na 78 dana agresije.
