Boris Pasternak, nobelovac i autor „Doktora Živaga“

54
Foto: Cornell Capa/International Center of Photography and Magnum Photos

Ruski pisac Boris Leonidovič Pasternak (1890-1960), dobitnik Nobelove nagrade za književnost, oštar kritičar boljševičke diktature, čija je intelektualna lirika djelovala prekretnički i na rusku i na svjetsku poeziju, umro je na današnji dan.

Proganjan je u vrijeme Josifa Staljina, ali ni kasnije nije bio miljenik vlasti.

Odrastao u intelektualnoj sredini, počeo je da stvara u krugu futurističke grupe „Centrifuga“ i „Lefu“. Uprkos bliskosti sa futuristima, nije prihvatio njihovu revolucionarnu angažovanost.

Teme prve i druge ruske revolucije oblikovao je u poemama kao tragediju intelektualaca u istorijskim turbulencijama. Bio je opčinjen Hristovim putem stradanja i slave, Hrista-žrtve i Hrista-sudije.

Zbirka pjesama simboličnog naziva „Iznad barijera“ odredila je karakter njegove poezije, tematski apolitične, bogate metaforama, koja stvara utisak disharmonije i nemira, a zbirkom „Brat moj – život“ uvrstio se među klasike evropske poezije 20. vijeka.

Najveći uspjeh kod publike i književne kritike donio mu je roman „Doktor Živago“, objavljen u inostranstvu, poslije čega su ga izbacili iz ruskog Saveza pisaca. U SSSR-u je „Doktor Živago“ štampan tek 1988. godine.

Iskazao se i kao teoretičar književnosti i sjajan prevodilac Vilijama Šekspira, Johana Volfganga Getea, Šandora Petefija i gruzijskih pjesnika. Njegova filozofska lirika snažno je uticala na mnoge ruske, evropske i američke pjesnike.

Ostala poznata Pasternakova djela su: roman u stihovima „Spektorski“, zbirke pjesama i poeme „Blizanac u oblacima“, „Teme i varijacije“, „Poručnik Šmit“, „Devetsto peta godina“, „Uzvišena bolest“, „Drugo rođenje“, „Kad se razvedri“, „Umjetnik“, pripovijetke „Djetinjstvo Liversove“, „Istorija“, te drama „Slijepa ljepotica“.